TESANJ.NET stranica grada
Danas, 04.01.2021.godine, Bosna i Hercegovina, Posušje i ožalošćeni roditelji, s bolom i u svečanoj tišini, opraštaju se od svojih “anđela”, tragično stradalih tinejdžera.
Želja mi je bila da roditeljima uputim poruku saučešća i utjehe, ali nikako ne mogu da pronađem prave riječi za takvo što. Nema ih.
Prije tačno osamnaest godina, baš na isti dan, klanjasmo dženazu i ispratismo na Ahiret kćerku mi-Sabinu, i njenih 22 godine mladosti.
I onda taj osjećaj; Cijeli Svijet ti se u trenu okrene naglavačke. Grlo stegne, oči zasuze i zalede, a razum pokušava negdje da pobjegne
Traži mirno utočište, hoće da se u njemu skrije i donekle uspokoji.
Lebdiš u nekom prostoru između stvarnosti i sna. Neopisiva je bol. Shvatam zato ožalošćene posuške roditelje, skrhane od takve boli. Gubitak djeteta jedno je od najtraumatičnijih iskustava koje roditelj može doživjeti. Roditelji prirodno očekuju da će oni umrijeti prije vlastite djece, da će vidjeti kako njihovo dijete odrasta, raduje se, školuje, osamostaljuje se, zasniva svoju obitelj…i živi neki svoj život.
Koliko smo kao društvo nespremni da se suočimo sa smrću djeteta, pokazuje nam i to da ni u jednom jeziku na ovom svijetu, ne postoji riječ kojom se označavaju majke i očeve koji su ostali nakon umrlog djeteta.
Muškarac koji izgubi ženu naziva se udovac, žena koja izgubi muža udovica, djeca koja rano izgube roditelje su siročad.
Roditelji koji izgube dijete ostaju naprosto-roditelji. Majke i očevi.
Nema te riječi, ne postoji sinonim koji će zorno prikazati prazninu koju za sobom ostavi dijete pri odlasku na onaj drugi, bolji svijet.
A kad nemaš riječi onda jednostavno zaćutiš.
Ćutaću tako danas, za onu nevinu mladost Posušja, za moju, za našu – Sabinu, i lagano u tišini pročitati
SLOVO O SMRTI
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja
Smrcu je samo obasjana staza uspona
Od gnijezda do zvijezda… (Mak Dizdar)
Sabini neka je Vječni Rahmet !
“Anđelima iz Posušja” Pokoj duši ! Počivali u miru Božijem !
