Planiranje

Umjesto da se unaprijed brinemo,
bolje je da unaprijed razmišljamo i planiramo.

Winston Churchill

Planiranje je temelj dugoročne rukovodne i menadžerske orjentacije ali i temelj osposobljavavnja organizacije. Radi se primarno o važnosti samog procesa planiranja, osposobljavanju sudionika, kreiranje organizacijske kulture u pogledu na budućnost, kulture koja postavlja jasne ciljeve gdje organizacija treba biti u budućnosti i koja se nedvosmisleno i neupitno kreće ka tim ciljevima. Kontekst organizacije sve više donosi neizvjesnost i potrebu replaniranja, planiranja različitih scenarija kratkoročno i na duži period a nekada i do potpune izmjene ciljeva i indikatora napretka. Sve to jeste izazov ali ne smije biti opravdanje ili izgovor da se odustane od planiranja jer planovi nekada znaju biti beskorisni u novim okolnostima. Planovi će biti beskorisni samo ako nisu na vrijeme ažurirani, ako organizacija nije osposobljena da ih brzo mijenja, gotovo rutinski, te otvoreno, transparentno i brzo komunicira sa svim zainteresovanim sudionicima. Ako organizacija nije osposobljena za proces planiranja, onda će joj to biti teret i trošak, beskorisno gubljenje vremena i demotivacija.

Stoga je ovladavanje samim procesom planiranja od iznimne važnosti, bilo da se radi o strateškom planiranju, planiranju na nivou nekog projekta ili nečeg trećeg. Uz ovladavanje samim procesom potrebno je istovremeno raditi na osposobljavanju sudionika, na nivou razumijevanja procesa i svijesti ali i na nivou novih znanja i vještina. Uz to, inoviranje procesa planiranja uz podrške digitalnih alata i komunikacije treba da vodi jednoj organizacijskoj rutini koja je sposobna izvoditi tekuće aktivnosti ne samo radi tekućeg preživljavanja i tekućih koristi nego koje su istovremeno u funkciji planiranih ciljeva u budućnosti. To nije teorija, to su zahtjevi konteksta u kome se živi, zahtjevi međunarodnih standarda, zahtjevi stvarne potrebe održivosti na duže staze i neposredan uticaj na to što se očekuje u budućnosti.

To je prije svega izazov i odgovornost rukovodstva. Ako rukovodstvo nema svijest o značaju postavljanja jasnih ciljeva za budućnost, o osposobljavanju saradnika da bi se unutrašnje snage maksimizirale a unutrašnje slabosti otklonile i ostvario uticaj na putu ka tim ciljevima, ako rukovodstvo nema svijest o značaju utroška resursa ne samo da bi postojali tekući efekti nego da bi taj utrošak resursa značajno osigurao efekte na dostizanje postavljenih ciljeva, ako rukovodstvo nije spremno na transparentnu instrument tablu sa indikatorima napretka koji stoje naspram prijeđenog puta/vremena, naspram potrošenih resursa/troškova i nasrpam postignutog kvaliteta onda će biti veoma teško izaći iz stanja upiranja prstom u druge za nemoć, slabosti i zaostajanje koji neminovno nastaju.

Oni koji donose odluke treba da se preispitaju. Što bi rekao poznati učenjak Sulejman Bugari, da sami sebe nazovu sa mobilnog telefona na fiksni i preispitaju se da li im je važnija pozicija ili funkcija od organizacije, da li im je važnija pozicija ili funkcija od toga kakve prakse će ostaviti svojoj djeci, da li im je važnija tekuća korist od dugoročne održivosti. Ako bi ovu temu sveli samo na teren politike, onda je to već posljedica o kojoj govori profesor Senadin Lavić, 14.03.2021. godine za portal www.vijesti.ba: Čini mi se, nažalost, da je mnogo nesposobnih ljudi koji su na razne načine isplivali u vrhove stranaka i doveli do urušavanja političkih struktura i procesa. Oni ne nose nikakvu političku ideju, misao ili stav, već se ponašaju kao “posjednici vlasti i moći”, a svi ostali bi im trebali biti “podanici”. Nevjerovatno je da toliko ograničenih i bezobzirnih ljudi, muškaraca i žena, pliva vodama politike, s vrlo tankim političkim obrazovanjem, i privatizira institucije sistema i stiče neograničenu moć nad društvom. Sad svi hoće da postanu “političari” jer je to postao najunosniji posao! A politika bez velike ideje je opća propast za sve ljude u zajednici.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *