TESANJ.NET stranica grada
Manjina je nekad u pravu, većina je uvijek u krivu.
George Bernard Shaw
Ničeg novog nema u tome što ljudi imaju različita iskustva na istim mjestima i sa istim potrebama. Covid19 pandemija je donijela neizvjesnost i strah ne samo za stanovnike nego i za uposlene u medicinskim ustanovama. Ljudski je to logično i razumljivo. Posebno je to bilo razumljivo u prvim mjesecima pandemija kada se cijeli svijet “snalazio” više nego što je imao odgovor. Vremenom se ljudi naviknu i na novu bolest i na novi biološki uzrok smrti te postaju manje oprezni, dolazi do opuštanja ali i do zamora prije svega u zdravstvenim ustanovama.
Slušao sam one koji su preležali Covid19 kao i one koji su dok su ležali i bili još među živima. Bilo je veoma pozitivnih kritika, pohvala na medicinsko osoblje, pažnju, čistoću kao i pohvala na ljekare, ači bilo je i negativnih kritika. Vremenom su te kritike rasle. No, gledajući cjelinu problema i odgovor na taj problem može se vidjeti velika razlika u pružanju pomoći pacijentima na početku pandemije (Mart, 2020) i onog što postoji sada (April, 2021). Prvi pacijent na području općine Tešanj je odmah otpremljen za Zenicu jer u Tešnju nije bilo prostora za covid-pacijente, vijest o tom slučaju se širila veoma brzo sa zebnjom a danas takve slučajeve vraćaju kući na praćenje sa receptima, o takvim slučajevima pričaju tek unutar porodice, komšiluka i bliskih prijatelja. Ostalima je to statistika.
S druge strane, prema informacijama koje prenose elektronski mediji postoje velike razlike u pristupu od mjesta do mjesta, ne toliko u lijekovima i podršci koja se daje pacijentima nego u organizaciji. Prije svega, stepen primjene elektronske podrške i komunikacie uopće. Negdje već postoji praksa pune umreženosti svih podataka i elektronske komunikacije unutar zrdavstvene ustanove, apoteka i pacijenta a negdje to još nije primjenjeno. Bilo bi dobro da se prvi podaci uzmu na jednom mjestu i dalje koriste elektronski automatskim preuzimanjem kome god su potrebni, da postoji jedinstvena baza podataka svih pacijenata, da se nalazi i recepti distribuiraju automatski (trenutno je viber dostupnost na veoma visokom procentu) kao i rješenja o izolaciji koja bi mogla biti istovremeno ažurirana i distribuirana. Naravno, i za to treba imati osposobljene uposlene. Uz to, opći nedostatak organizacijske kulture se najlakše vidi ali i najteže podnosi u odnosu pacijenta i zdravstvene ustanove. Ta komunikacija ovisi od osobnog pristupa svakog uposlenika u zdravstvenoj ustanovi a ne od pristupa zdravstvene ustanove. I to se ne može preko noći promijeniti. To je etičko područje na kome treba istrajno i trajno raditi te uz veći stepen organizacijske discipline i nepristrasnosti može promijeniti u budućnosti. Do tada će biti potrebno više strpljenja svima koga na žalost malo ko pokazuje.
No s pravom se može postaviti pitanje jesu li zdravstvene ustanove mogle biti sa većim stepenom opremljenosti i većim kapacitetima? Jesu, naravno, ali za to su bila potrebna znatno veća sredstva od onih koja su do sada uložena. Je su li donosioci odluka i društvo bili spremni na to – očigledno nisu, jer se to nije dogodilo. Ne mislim da je donosiocima odluka bilo svejedno, pretpostavljam da je bilo dilema u kojoj mjeri smanjiti investicije, plate, potrošnju i odvesti društvo u dublje siromaštvo ili praviti neki balans na iznimno osjetljivim pitanjima. Naravno, ne znam koje su stvarno dileme imali donosioci odluka na raznim nivoima ali vjerujem da to nije moglo biti nimalo jednostavno i da je trebalo stalno tražiti neka nova rješenja. Ne linearna, jer linearnost u savremenom kompleksnom svijetu odavno nije odgovor.
Na kraju sam imao neposredno iskustvo srdačnog pristupa Dr. Adine u Domu zdravlja Tešanj, u laboratoriji, kao i mladog Dr. Jašića ali i čuti neke loše odgovore jednom pacijentu u Covid ambulanti od jednog uposlenika. Vidio sam i spremnost na žrtvu Željka Katavića kako bi pomogao pacijentima, ali i mladog medicionara Almina. Zahvaljujem svima od srca. Mnogo posla uradi Dom zdravlja. Bolnica preuzima teže pacijente, hvala Bogu nemam neposredno iskustvo ali sam čuo mnogo komentara. Bilo je veoma pozitivnih, ali iz ugla pacijenta i onih koje treba akceptirati i na njima istrajno raditi.
