Rastanak

Nije lahko pisati ovo i znati da je uzalud…

Ljudi se upoznaju, slažu, zbližavaju, ulaze u konflikte, neslaganja, razilaženja. Mnogo je životnih situacija u različitom životnom dobu kada se to događa. To izgleda kao jedan od nezaobilaznih izazova ljudskog života na Zemlji. Rastanci znaju biti veoma tužni i bolni ali isto tako znaju biti ružni i pogrešni. Ovovremene generacije svjedoče intenzivne rastanke u višestranačkom političkom životu skoro 30 godina.

Jedan od prvih rastanaka je bio odlazak r. Adila Zulfikarpašića i r. Muhameda Filipovića iz SDA (Stranke demokratske akcije). Bilo je to razilaženje zbog konceptualnih razlika u jednom veoma teškom i historijski izazovnom trenutku. Formirana je nova politička stranka koja je ostala bez značajnije podrške na izborima tokom svih izbornih ciklusa.

Drugi rastanak je bio mnogo bolniji i sasvim pogrešan, odlazak Fikreta Abdića. To se dogodilo u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme kada se radilo o životu i smrti, o neposrednoj borbi za opstanak Bosne i Hercegovine. Tada je Firket Abdić odlučio ustati protiv Ustava Republike BiH, napustiti SDA, a svojim uticajem u Krajini povesti za sobom u izdaju sopstvene domovine i veliki broj onih koji su mu vjerovali te proglasiti autonomiju i uspostaviti kolaboraciju sa rušiteljima Republike Bosne i Hercegovine. Njegova nova politička stranka je preživjela sve do danas, i još uvijek ima značajan uticaj na tom području.

Treći rastanak sa SDA je bio izlazak Harisa Silajdžića i formiranje Stranke za BiH. Bio je to u stranačkom smislu najveći udarac za SDA. Ovaj izlazak je nosio u sebi određene konceptualne razlike ali i personalnu konkurentnost.

Zatim je uslijedila dezintegracija političke scene u Bosni i Hercegovini u kojoj niko nije bio pošteđen. U tim razilaženjima gubile su se ideološke i konceptualne razlike između onih koji su ostajali i onih koji su odlazili a jačale su personalne ambicije, međusobna personalna konkurentnost i međusobne optužbe. Čini se da je u toj prašumi stranačkih nadmetanja Milorad Dodik bio najjači koristeći sva sredstva, zatim Dragan Čović koji je bio možda najsuptilniji i najlicemjerniji. Ostao je Bakir Izetbegović na čelu SDA koji je tražio neki svoj način, pokušavajući da osnaži SDA kao narodnu stranku uz istovremeno zalaganje za veći prostor građanskog koncepta društva. Čini se da je sve to bilo prekomplikovano, nejasno i uz druge slabosti ostalo zbunjujuće i za samo rukovodstvo.

U jednom periodu, oni koji su odlazili iz SDA, ispraćani su ružnim riječima ali nisu ni oni ostajali dužni, prije svega rukovodstvu SDA. Posljednji odlazak Semira Efendića, koji je na nedavnim izborima dobio treći mandat općinskog načelnika pod zastavom SDA, poznatog po mnogim stvarima ali mu je rukovodstvo SDA posebno zapamtilo javno emitovanje video sadržaja o lobiranju i podvalama pri unutarstranačkim izborima u SDA na nivou kantona Sarajevo. Ipak, ovaj izlazak i direktan odlazak na čelo Stranke za BiH je ispraćen iz SDA blagoslovom (što je svakako pozitivno) a Semir je poručio da neće razočarati članove SDA?!

Uslijedila je nova najava rastanka, Denis Zvizdić. Prvo je Denis zaprijetio, uslovio svoj ostanak u SDA uklanjanjem nekih očiglednih nepravilnosti u SDA i preuzimanjem odgovornosti za loš rezultat SDA na posljednjim lokalnim izborima tamo gdje je taj rezultat loš. Uslijedila je međusobna rafalna razmjena upozorenja Bakira Izetbegovića i Denisa Zvizdića, i onda tišina. Tišina koja nije govorila ništa, osim one dječije: mir, mir – niko nije kriv. No Denis je prekinuo tišinu nedavnom izjavom da se gasi i poslednji tračak svjetlosti da ostane u SDA. Na to je Bakir Izetbegović samo iznio blagoslov za odlazak.

Sjećam se većine njih. Ne znam jesu li to danas isti oni ljudi od prije deset, petnaest, dvadeset godina? Da li to životno isustvo kao zamjena za riječ starenje radi protiv nas ili za nas? Kako da s godinama teže sarađujemo umjesto da bolje sarađujemo? Sjećam se kada je Denis Zvizdić posjetio općinsku organizaciju SDA Tešanj u godini kada su Bakir Izetbegović i r. Sulejman Tihić vodili međusobnu borbu hoće li se redovni kongres SDA održati 2013. godine ili će biti odgođen. Poznato je svima da je odgođen. I poznato je svima da je Denis Zvizdić tada snažno podržavao Bakira Izetbegovića. Po završetku obraćanja g-dina Zvizdića članovima tadašnjeg Općinskog odbora SDA, postavio sam tri pitanja. Jedno od njih je bilo: G-dine Zvizdiću, da li dolazite iz Sulejmanovog ili Bakirovog tabora? Prisutni su to pitanje spontano nagradili aplauzom i laganim smjehom. G-din Zvizdić je uljudno i diplomatski odgovorio.

Tada je SDA imala priliku da napavi iskorak ka modernoj političkoj stranci, ali je ta prilika propuštena. Umjesto toga su taborska rukovodstva ovladala Strankom, prvo dva tabora a onda jedan, zavelo jednosmjernu komunikaciju i očekivalo podršku. Zato ne čudi što se danas komunikacija o odlasku ključnih ljudi iz SDA vodi kao da o tome priča neki pristrasni politički analitičar izvan SDA. Šta misle o svemu članovi SDA nikoga nije briga. Ne bi trebao predsjednik bilo koje političke stranke govoriti u ime članova te stranke. Predsjednik može govoriti u ime rukovodstva, organa koji donose stavove, politike i to komunicirati. Predsjednički sistem ne bi trebalo interpretirati kao sistem samovolje. Članovi imaju svoja mišljenja, argumente, iskustva. Članovi organizacije nisu brojke. To su slobodni ljudi koji misle svojom glavom. Ili bi to trebali biti. Treba igraditi mehanizam kojim bi se dobila ta mišljenja i koristila rukovodstvu kao korektiv. Sasvim sigurno ima članova SDA koji se potpuno slažu sa onim što komunicira Predsjednik SDA, ali isto tako ima članova SDA koji se slažu da postoje ozbiljni razlozi zbog koji g-din Zvizdić najavljuje odlazak iz SDA jer ne postoje mehanizmi popravke devijacija u SDA.

Zaista je dug spisak općinskih načelnika, ministara, premijera, ministara, zastupnika, vijećnika, direktora, članova rukovodstva SDA koji su napustili SDA. To je destruktivan proces koji ima svoje uzroke razbacane na mnogim stranama i duboko. Gore je od toga što se tom problemu pristupa površno, na dnevnoj osnovi, bez sagledavanja dugoročnih posljedica. Umjesto da politička stranka nakon 31 godinu ima jedno veliko iskustvo i znanje upravljanja institucijama, spozna sve slabosti i dobre strane iz tih 31 godinu, afirmiše naučene lekcije kroz novi, etičan i efikasan pristup izgradnji javnih institucija, ona se susreće sa dječijim bolestima iznova i iznova. Teško je slušati ili čitati dnevno-političke poruke koje ne akceptiraju štetu koja dugoročno nastaje.

Na 7. Kongresu SDA od 14.09.2019. godine Predsjednik SDA je u svom izvještaju o radu za prethodni mandat kazao i ovo: SDA je ovim odlascima faktički ojačala, jer je lakše raditi bez kadrova koji imaju neutemeljeno visoko mišljenje o sebi. Lokalni izbori su to demantovali.

Rukovodstvo svake organizacije bi trebalo demonstrirati odgovornost spram sličnih devijacija, imati nepristrasan i principijelan stav, procedure i akcije kojom iste otklanja. Time bi se povećale šanse da organizacija bude jača, da traje, da ispunjava svoju misiju i dostiže ciljeve i kada neko odlazi.

Fuad Šišić

Raduša

7460 Tešanj

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši