“Volonteri se ne plaćaju zato jer su bezvrijedni, već zato jer su neprocjenjivi.“
nn
Tešanjski dnevnik ostaće u tragovima tešanjske prošlosti kao desetogodišnja sedmična hronika, hronološki pregled gotovo svega važnijeg što se dešavalo na području općine Tešanj (ponekada i šire) u svim segmentima života kao i njegov hroničar Husein Galijašević. Ono što je neobično jeste činjenica da je Husein Galijašević kao volonter, kao građanin koji je uvijek bio uključen u društveni aktivizam, sam donio odluku da to počne raditi i na tome istrajavao punih deset godina. I to u godinama od svoje 68. do 77. godine života, u godinama kada se ljudi koji dožive te godine opuste, šetaju mirno ili neformalno druže i često tuže na teške okolnosti života. Husein Galijašević je rođen 17.4.1945. godine u Tešnju od oca Mahmuta i majke Zekije rođene Hodžić. Huseina sam upoznao kao mladi inženjer u kontaktima između Unico filter (fabrika filtera) i Pobjede (fabrika pumpi) prije više od 35 godine. Od tada sam imao priliku upoznati Huseina mnogo bolje, družiti se, sarađivati.
Iz osobnog iskustva Husein je izuzetno pozitivna ličnost. Uvijek je bio na pozitivnoj strani života. Uvijek je tražio priliku da istakne ono što je dobro, da traži način da se nešto novo i dodatno uradi tamo gdje je to potrebno ili gdje postoji prilika, i uvijek je bio srdačan u susretu sa osmjehom na licu iako znam da mu nije bilo uvijek do osmijeha. Čak i na takvom optimističnom licu su bili jasni tragovi bola u vrijeme kada su neki iz ko zna kojih razloga podigli optužnicu protiv Huseina Galijaševića. Takvom čovjeku udariti na obraz, a svaka optužnica je i udar na ljudski obraz, je za takvog čovjeka psihološki i emotivno teže od bilo kakve presude. Hvala Bogu, Husein je to sve dostojanstveno podnio, izdržao, nije o tome poslije puno ni pričao, tek u rijetkim prilikama i posebnom društvu, a vremenom su tragovi bola nestali s njegova lica vjerovatno ostajući još na njegovoj duši do danas. I Husein se kao penzioner vratio društvenom aktivizmu.
Još 2009. godine je moju molbu, tada kao općinskog načelnika, prihvatio da volonterski obavlja ulogu savjetnika za strateški razvoj. I Husein je to zaista sa voljom i bez bilo kakve naknade radio mnogo bolje od mnogih savjetnika koji kao takvi imaju profesionalna radna mjesta. Kada bi sticajem potrebe trebao na službeni put, kao na primjer prilikom pripreme osnivanja Agencije za razvoj (TRA) i putovanja u Hrvatsku, Husein je odbio da naplati dnevnicu koja je po zakonu pripadala svima koji putuju kao namirenje troškova ishrane i odvojenog vremena. Sticajem okolnosti sam upoznao r. Jusufa Ćemana s kojim je i Husein Galijašević bio prijatelj. Kroz razgovor mi je rahmetli Jusuf ispričao kako je upoznao Huseina i kako je iz toga poznanstva nastalo prijateljstvo. Nije mi namjera da ovdje o tome detaljno pišem, osim što se to dogodilo prije 90-tih godina kada je Husein bio funkcioner. Husein je i tada kao funkcioner demonstrirao svoju nesebičnost, svoj fer i pošten odnos prema ljudima bez bilo kakve lične koristi.
Možda će mi Husein kazati da nisam trebao ovo pisati ali jednostavno sam morao. Istaći ovakav nesebičan primjer društvenog aktivizma je važnije od mnogo drugih stvari koje se ističu. Husein je bio politički aktivan prije 90-tih, poslije nije do formiranja Stranke za BiH u kojoj se relativno kratko angažovao a onda ponovo stranačko-politički deaktivirao. Ali je nastavio intenzivno davati doprinos zajednici. Njegove pauze su bile kratke i to samo kada je bilo u pitanju narušeno zdravlje, potrebne hirurške intervencije, a onda bi se vraćao i nastavljao. Ovo što je Husein radio kroz lični projekat pod nazivom Tešanjski dnevnik, to je trebao raditi odjel, sa jednim ili dva stalno uposlena. Nije teško preračunati kolika je to i finansijska ušteda za zajednicu, odricanjem i žrtvom jednog čovjeka. A pravu korist će tek imati oni koji se u budućnosti budu bavili istraživanjem života na području općine Tešanj.
Nadam se da će Općina Tešanj prvom prilikom prepoznati ovaj društveni aktivizam kao aktiivizam vrijedan općinskog priznanja. Hvala Ti Huseine, zdrav i živ bio dugo godina, i nastavio sa svojim društvenim aktivizmom na manje zahtjevnim projektima.