Donošenje i provođenje odluka

Cijena veličine zove se odgovornost.

Winston Churchill

Nije teško prihvatiti rukovodnu poziciju ali teško je upotpuniti odgovornost koju ta pozicija podrazumijeva i zahtjeva. Pojedinačne percepcije mogu čovjeka dovesti da olahko prihvati odgovornost ali to ga nimalo ne oslobađa odgovornosti. Čovjek je dizajniran tako da može i treba donositi svjesne odluke, šta će i kakav će biti, kako će djelovati po tim odlukama i kako će se nositi sa svim. Iako je donošenje odluka iznimno važno, isto tako je važno njihovo provođenje. Organizacije su složeni živi organizmi. Odluke koje rukovodilac donosi i njihovo provođenje najčešće imaju uticaje i posljedice na mnoge: na saradnike, tok procesa, resurse, na zainteresovane strane izvan odjela ili organizacije. Postoje menadžerski alati za donošenje odluka, za izbor najboljih opcija, za nepristrasnost i profesionalan odnos. Ali postoji i ograničenja, nedovoljno resursa, ego, ljudske slabosti, osobe u okruženju koje gledaju kako će samo njima nešto odgovarati. Uz to i najbolje odluke su beskorisne ako ostanu bez provedbe. Pri tome, ako se donesene odluke ne provode, odgovornost onoga ko donosi takve odluke postaje njegova/njihova neodgovornost i bahatost. Nekako postoji opći osjećaj i pogrešna pretpostavka ako se donesu dobre odluke da će se one i provesti. Na žalost, neće.

Na jednoj strani stoje faktori koji utiču da se donesu dobre odluke ali na putu provođenja je potrebno vidjeti i razumjeti druge faktore. Pri donošenju odluke potrebne su konsultacije, otvoren um, saslušati glasove neslaganja zainteresovanih strana ali i stručne savjetnike, ljude sa iskustvom. Za provođenje odluke to nije potrebno. Za provođenje odluke morate imati osposobljene saradnike, uposlene, biti posvećeni, fokusirani, dosljedni i ne odustajati. Isto tako mora postojati zajednički interes onih koji trebaju odluku implementirati. Pronaći zajednički interes je veoma zahtjevan zadatak i veliki izazov jer može postojati velika razlika u potrebama i očekivanjima. Kratkoročno je nekada nemoguće premostiti razlike i doći do zajedničkog interesa.

Tu pomaže zajednička vizija, jer ako se vizija dostiže tada ljudi počinju vjerovati da će u budućnosti svima biti bolje, svi će imati koristi i generacije koje dolaze će imati bolje šanse. Povjerenje je ključni faktor saradnje, zajedničkog smjera kretanja i provođenja odluka. Zajednička vizija utemeljena na zajendičkim vrijednostima uz uzajmno povjerenje vodi pouzdanom i mirnom provođenju odluka. Pozitivne promjene će se događati u kontinuitetu i uspostavljati pozitivan trend. Ako se ovaj pristup ne uspostavi, ostaje alternativa za diktatorski pristup, zapovijedanje i kontrola, prijetnja snakcijom ako se nešto ne provodi. To je implementacija praćenja strahom koja kratkoročno donosi rezultate. Ali i to je bolje od goreg rješenja, od anarhije u provođenju odluka, od toga da radi ko šta hoće a donesene odluke se ne provode.

Tešanj: sredina ekološke svijesti, inovativne poduzetnosti i društvene etike je hrabra i izazovna vizija koja može osigurati zajedničke interese svih zainteresovanih strana u provedbi tekućih odluka od alokacije resursa i osposobljavanja saradnika i uposlenih do korisnika usluga i kratkoročnih očekivanja zainteresovanih strana. Potrebno je da odluke koje se donose na operativnom periodu, na godišnjem nivou uvažavaju prioritete zajedničkog dugoročnog interesa, a ne da podlegnu kratkoročnim interesima. Tek tada bi zajednički prioriteti bili ne samo jasno definisani nego i dobili neupitan fokus i snagu u provedbi. Ali to primarno ovisi o rukovodstvu. O svijesti rukovodstvu da li je opredjeljeno da misijski ispunjava svoje obaveze i odgovornosti ili tu nezamjenjivu ulogu nepovratno žrtvuje zbog kratkoročnih interesa.