Ponovo (ne)će biti rata

Od slobodnog čovjeka ne može se napraviti rob,
jer je slobodan čovjek slobodan i u zatvoru.

Platon

Logično bi bilo da sada rata na Balkanu ne bude. Koliko god neki sumnjali da nekome odgovara otvaranje novog fronta u isto vrijeme svi gledamo ponovo slike rata, njihovu strahotu i besmislenost. Kao i posljedice po globalnu ekonomiju, rast cijena, nesigurnost i život ljudi. Problem leži u tome što su procesi logični ali ljudi su psihologični. Ljudi mogu izvući iz sebe ono što je dobro i tako djelovati a mogu i ono što je zlo i isto tako djelovati. Kada imaju vlast, velike ovlasti i resurse onda mogu svašta napraviti: i dobro, i zlo. Tako se dolazi do raznih mogućnosti i spoznaja. Novi Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, neko ko ima ovlaštenja da efikasno donosi odluke i poduzima mjere, odlučio je da nešto od toga drži u ladici, nešto pamti a nešto će svakako zaboraviti jer ljudi su zaboravni. A i Kristijan Schmidt je samo čovjek. Ako se prisjetimo da se on iznenada pojavio kao novo ime, kao da je izvučen iz ladice baš kao što je iznenada Valentin Intzko podnio ostavku. Angela Merkel je bila kod Vladimira Putina. Rusija se potrudila da na vrijeme najavi protivljenje imenovanju novog Visokog predstavnika u BiH, a ostale članice PiK-a da to imenovanje i ne dođe na Vijeće sigurnosti UN-a. Rusija je dala pristanak na produženje mandata EUFOR-a. Na terenu je dosta galame ali kao da je sve dogovoreno, interesi “velikih” i nihovi uticaji.

Kristijana Schmidta u Bosni i Hercgeovini jedni ne priznaju, a drugi očekuju od njega akciju upravo protiv njih. Snage EUFOR-a ulaze ozbiljnije u Bosnu i Hercegovinu, kako kažu, preventivno kako bi sačuvale mir. Svi pozivaju na mir i stabilnost. I Beograd, i Zagreb, i domaći akteri. Čudna li čuda. Marsovci neće ugroziti Bosnu i Herecgovinu, ali logično je zaključiti da neko to želi. Šta se valja iza brda? Baš kao što je Moskva tvrdila da neće napasti Ukrajinu i da ima pravo izvoditi vježbe na svom teritoriju. I Srbija se donekle ponovo naoružala iako joj niko ne prijeti. I izvodi vježbe, diže rezervni sastav. Svaka država treba biti spremna za odbranu i kada joj niko ne prijeti. I to bi trebalo biti logično. No, kako pišu mnogi analitičari ovdje nema ni dovoljno oružja ni dovoljno ljudi za neke velike sukobe i bitke. Ali ipak za incidente ima. Za neke lokalne akcije. Interesantno je da svi pričaju kao da znaju nešto više od onoga što pričaju. Ali kada požar krene niko ne zna sigurno hoće li ga brzo ugasiti i koliko će se proširiti. Ima i onih koji kažu: rata neće biti 100%. Za sada. No ljudi su uznemireni. Nije se zaboravilo niti se moglo zaboraviti ono kroz što se prošlo prije 30 godina. Bilo bi bolje ne igrati se vatrom, ne pričati jedno a raditi drugo, ne praviti nepotrebne scenarije kojim će neko htjeti upravljati. Već običan svijet ima dovoljno problema.

Ali ko će kome to kazati i ko će kome vjerovati kada niko nikom ne vjeruje. Rusija isporučuje gas i struju Njemačkoj (i EU) a ovi uredno plaćaju. Ukrajina se razara, stanovništvo strada i raseljava. Rusija tvrdi da to čini preventivno kako joj NATO ne bi došao na granice, a EU i NATO saveznici to smatraju činom otvorene agresije na suverenu i međunarodno priznatu državu, članicu UN-a te da Putin pravi carevinu. Ali će se samo ograničeno umiješati. Ne svi isto, jer saveznici razumiju jedni druge, razumiju da imaju različite interese iako su saveznici. A kako i ne bi, kada ljuti protivnici, neprijatelji razumiju jedni druge jer imaju svako svoje interese. A cijenu njihovog neprijateljstva plaća treći. Oni koji se nalaze u zoni njihova interesa i uticaja. I ništa tu nema novo desetljećima. Samo se lokacije plaćanja cijene mijenjaju.

A Rusija kao članica PIK-a, nakon godina podrške već je dugo suzdržana pri odlukama PIK-a o stanju u Bosni i Hercegovini da bi posljednju godinu prešla u otvoreno protivljenje. Sve ono što je zajednički usvojeno na nivou Parlamenta Bosne i Hercegovine, bez bilo kakvog preglasavanja naroda ili entiteta sada je dovedeno u pitanje. Jedan entitet, Skupština Republike Srpske je jednostrano na neke ključne stvari povukla saglasnost iako to nije predviđeno ni Ustavom Bosne i Hercegovine niti zajednički izglasanim zakonima na nivou Bosne i Hercegovine. I ne samo da je povučena saglasnost, nego su doneseni zakoni na nivou entiteta Republike Srpske sa odgodom primjene od nekoliko mjeseca. Vrijeme teče, i datum primjene se približava. Bosna i Hercegovina je specifična u pogledu svog društveno-političkog i pravnog sistema a OHR je upravo tu zbog te činjenice.

Treba biti slijep i ne vidjeti da Milorad Dodik samo “kupuje” još malo vremena kako bi nastavio rastakanje Bosne i Hercegovine. U dogovoru sa Beogradom i Moskvom (što je logično) ali i sa HDZ-om i Zagrebom (što je na prvi pogled čudno). Stoga kada MUP RS-a, odnosno Ministar Lukač zabrani pripadnicima ravnogorskih pokreta iz Bosne i Hercegovine i Srbije i njihovim simpatizerima postrojavanje u Višegradu u subotu, 13. marta 2022. godine onda je to lijepa vijest koju treba istaći, posebno kada dođe nakon nekoliko godina izostanka bilo kakve reakcije. Ali upravo 13. marta je objavljeno da je država Bosna i Herecgovina, odnosno Obavještajno-sigurnosna služba zabranila ulazak u Bosnu i Hercegovinu prof. Milošu Koviću. Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je odmah izašao sa stavom da zabrana ulaska profesoru Milošu Koviću u BiH predstavlja atak na Republiku Srpsku dok je premijer Vlade RS Višković izjavio: Bojim se da će ova odluka političkog Sarajeva grubo narušiti i odnose između Srbije i BiH, i to u trenutku dok političko rukovodstvo Srbije uporno i istrajno radi na normalizaciji međunacionalnih odnosa u cijelom regionu, a posebno u BiH. Iako je Obavještajno-sigurnosna agencija BiH tu zabranu donijela, u skladu sa zakonom i ovlastima koje ima, po kojoj je Ković opasan po sigurnost BiH, oni smatraju da je to “pokušaj dizanja međunacionalnih tenzija”. A priča prof. Miloša Kovića je opasnija od postrojavanja pripadnika Ravnogorskog pokreta. Prof. Miloš Ković je poznati nacionalista, čovjek koji negira genocid i štiti presuđene ratne zločince i zločine.

Zato Bosna i Hercegovina treba biti spremna da se brani, maksimalno koliko može. Ne zbog toga što je Vladimir Putin kazao da je Bosna i Hercegovina zona interesa Moskve, ili što je posebni američki izaslanik za zapadni Balkan, Gabriel Escobar rekao da bi svaki korak kojim bi se sada destabilzirala Bosna i Hercegovina bio katastroflaan, ili što je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao da NATO mora podržati Gruziju i Bosnu i Hercegovinu jer su one pod rizikom nego zbog logične činjenice da svaka država treba biti spremna da se brani. Kao što je Sokrat kazao: Hrabar je onaj čovek koji ne pobjegne, nego ostane na svom mjestu i bori se protiv neprijatelja.