Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti!
Hadis
Richard J. Davidson, profesor psihologije i psihijatrije na Univerzitetu Wisconsin-Madison, je prije tri godine predstavio rezultate istraživanja ljudskog mozga: šta se dešava u ljudskom umu, koliko su ljudi svjesni toga a koliko nisu i kako to utiče na sam život. Um se stalno oblikuje ovisno od okruženja. Ljudi više nisu nego što jesu svjesni tih uticaja. Stoga ovo naučno istraživanje otkriva potrebu da čovjek preuzme veću odgovornost za oblikovanje svog uma. Istraživanje je struktuirano kroz četiri ključna faktora: rastresenost (posljedica nedostatka svjesnosti), usamljenost (nedostatak povezanosti s drugima), depresija (pogrešan pogled na samog sebe) i nedostatak smisla života (nedostatak svrhe).
Davidson tvrdi kako je otkrio da nedostatak pažnje utiče na rastresenost. Provodeći istraživanja na hiljadama osoba sa samo tri pitanja: šta radite upravo sada?, da li mislite na to što radite ili na nešto drugo upravo sada? i da li ste upravo sada sretni?.
Došlo se do rezultata da samo 43% odraslih osoba u Americi misli na ono što radi. Istraživanje je pokazalo i da su te osobe bile sretnije od onih 57% osoba koje su mislile na nešto drugo dok su radile. To je vodilo zaključku da je lutajući um nesretan um. Istraživanje je otkrilo da 76% osoba osjeća usamljenost. To ne izaziva samo psihičke terete nego negativno utiče i na fizičko zdravlje ljudi. Potvrđeno je da usamljenost ima duplo veći uticaj na smrtnost od gojaznosti. Depresija je u periodu od 2013. do 2016. godine porasla sa 4,5% na 6,0% (33%, kod žena) i sa 2,1% na 2,8% (33%, kod muškaraca). Kod tinejdžera je isto tako otkriven značajan rast trenda depresije, sa značajno većom depresijom kod žena u odnosu na muškarce. Broj samoubistva u Americi su se više nego udvostručila u periodu 2007-2014. Nedostatak smisla života isto tako je potvrdio negativan uticaj ne samo na psihičko stanje osobe nego i na njeno fizičko zdravlje. Postoji neposredna veza između psihologičkog zdravlja ljudi i njihovog sistemskog zdravlja kao ljudskih bića.
Svjesnost uključuje kapacitet i fokus na brižnost, pažnju kao otpor rastrojenosti. Povezanost njeguje međusobne harmonične odnose: uvažavanje, ljubaznost, saosjećanje, imati pozitivan pogled. Jedna od vjerodostojnih izreka posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda a.s.: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka bude pažljiv prema svom komšiji!” Komšija ili susjed danas, obzirom na vrijeme provedeno zajedno, može biti i radni kolega.
Depresija je povezana sa osobnim narativom. Negativan narativ vodi depresiji. Najviše šteti samoj osobi a ne nekom drugom. Jedna od vjerodostojnih izreka posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda a.s.: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti! Instrukcije Božijih poslanika su korisne (nauka ih kao takve samo potvrđuje i elaborira), samo kada bi ih ljudi slijedili. Ili bar vjernici.
Nedostatak smisla života slabi osobu. Mnogo veći red u ljudskom umu se nalazi ako čovjek u svim aktivnostima koje radi može vidjeti svrhu života. Ako može ostaviti po strani svakodnevno smeće koje nastaje u okruženju, ne nositi ga sa sobom i prenositi drugima nego nositi samo čist veš koji će biti koristan na putovanju.
Nauka o neuronima je definisala da um ima dvije dimenzije učenja: deklarativno učenje i proceduralno učenje. Deklarativno učenje je učenje o stvarima. Bilo ko može naučiti sjedeći i čitajući šta je ljubaznost ali to ne znači da će ta osoba nakon toga biti ljubazna osoba. Može se držati predavanje o značaju iskrenosti ali to ne znači da će to one koji to slušaju učiniti iskrenim. Nauka o neuronima dokazuje da proceduralno učenje operiše sa sasvim drugim moždanim krugovima kako bi kvalitet deklarativnog učenja postao efektivan. Eksperiment dokazuje da nakon dvije sedmice treninga saosjećanja, 30 minuta na dan, jedne grupe osoba te osobe postaju saosjećajnije nego prije treninga. Transformacija osobe nastaje ne samo učenjem o stvarima nego i sistematskom praksom. Potrebno je oboje.