Vlastita vlast

“Opasno je biti u pravu u stvarima u kojima su nadležne vlasti u krivu.”

Francois Voltaire

Prije nekoliko godina sam imao priliku držati edukaciju za kandidate na listi za općinsko vijeće jedne političke stranke. U diskusiji na kraju predavanja uslijedilo je pitanje jednog od prisutnih: “Ali kako da mi iz godine u godinu ulažemo u jednu sredinu a ta sredina uvijek glasa za nekog drugog?” Bio sam iznenađen pitanjem jer nisam očekivao da je percepcija vlasti poprimila već takve oblike. Odgovorio sam kontra-pitanjem i odgovorom: Pa zar mislite kada dobijemo povjerenje građana i “osvojimo” vlast da nama pripada budžet? Budžet nije naš, naša je samo odgovornost za pravedno raspolaganje budžetom. Ne mogu iz budžeta dobiti više oni koji su za nas glasali u odnosu na druge samo zato što su za nas glasali. Prioriteti u razvoju zajednice, izgradnji efikasnosti javnih službi i sinergija u društevnim odnosima imaju apsolutnu prednost.

No ako pogledamo gdje smo danas, možemo vidjeti koliko je napredovala deformacija vlastite vlasti. Odgovornost spram općeg, zajedničkog i izgradnja sistemskog pristupa je gotovo bestidno zamijenila vlastitost ovlaštenja nad resursima i improvizaciju koja kreira privid velike brige nad pukom ili građanima. Tome je primarno pogodavao, na žalost, veliki rast cijena zbog globalnih poremećaja i historijski budžeti. I koliko god su bili poželjni i opravdani postupci Vlade FBiH u slučaju pandemija Covid19, te dodjela grantova pomoći nižim nivoima vlasti – budžetima (grant sredstva MMF-a), toliko je sada neopravdano isto ponašanje u ovogodišnjoj situaciji. Postoje ustavne i zakonske nadležnosti i ovlaštenja različitih nivoa vlasti kao i raspored pripadnosti javnih prihoda ali i odgovornosti. Stiče se utisak da se ovakvim operativnim odlukama, zbog vanrednih situacija, znatno narušavaju ovlaštenja i odgovornosti, pa čak i relativiziraju. Svjedočili smo izjavama vlasti Tuzlanskog kantona o jednokratnoj pomoći penzionerima sa područja ovog kantona u visini 100 KM. Vlasti su to objašnjavale i kao odraz brige za institucionalno djelovanje jer je sredstva ovaj kanton uplatio Zavodu za penziono osiguranje FBiH koji će ta sredstva uplatiti penzionerima sa područja ovog kantona.

Ali budžet Zavoda za penziono osiguranje FBiH je pri budžetu Vlade FBiH iz koga su grant sredstva dodijeljena nižim nivoima vlasti pa i ovom kantonu. S druge strane ovaj kanton donosi odluku da “svojim” penzionerima poveća jedan mjesec penziju za 100 KM iako za to nije nadležan. Osim što će možda zvučati kao briga kod onih koji budu glasali. A onda dolazi novo iznenađenje. Vlada FBiH odlučila i javno promovirala jednokratnu pomoć od 100 KM penzionerima i drugim osjetljivim kategorijama kao mjeru za velika poskupljenja. Ali Vlada FBiH sigurno zna da ovo nisu poskupljenja koja će se nakon par mjeseci vratiti na stari nivo. Ova poskupljenja su trajna pa iako se cijene nešto vrate, nije realno očekivati da se vrate na staro. Svima je poznato da grant MMF-a kao podrška ublažavanju posljedica od Covid19 nije ništa drugo nego mali dio velikih količina naštampanih dolara i eura koji je dodjeljen kompanijama u Americi i EU sa istim ciljem. Ali je posljedica toga i realna infalcija, pad vrijednosti i rast cijena. I bez upada Rusije u Ukrajinu i ratnih posljedica. Stoga je bilo potrebno, nužno potrebno da vlast podigne visinu minimalne satnice, odnosno plate i završi u Parlamentu FBiH smanjenje opterećenja na plate poslodavcima. Ovo je bila idealna prilika i nužna potreba. Time bi se stekli pravi uslovi i za realan rast neto plata uposlenih u privredi ali i stalni rast penzija. Time bi i buždeti nižih nivoa vlasti dobili stalni dodatni prihod (porez na plate). Teško da ikakva jednokratna pomoć i poziv privrednicima za isplatu jedne neoporezovane plate može išta suštinski riješiti, može čak iritirati u ovoj situaciji što najmanje našem društvu treba.

Na kraju smo vidjeli i sastanak lidera jedne političke stranke sa općinskim načelnicima te stranke na temu dodatne socijalne brige o stanovništvu. Ako je prethodno bio problem na kvadrat za institucionalni zakonski okvir nadležnosti, rasporeda javnih prihoda i odgovornosti ovo bi mogao biti problem na treću. Državne institucije godinama “razvaljuje” Milorad Dodik, Vlada FBiH je čitav mandat provela kao tehnički, dočekala nove izbore a ni prethodni nisu implementirani jer je HDZ blokirao imenovanje novog sastava Vlade FBiH dok neposredna jednostranačka briga za socijalni status stanovnika bi mogla “razvlastiti” ostatak javne vlasti i njihovu odgovornost za javne poslove na temelju ustavnih i zakonskih ovlaštenja u najboljem interesu svih građana. Bez obzira na motive, bili oni istinska briga ili način borbe za podršku birača, bilo bi jako potrebno o svemu dobro razmisliti i kako narod kaže: ne klati vola radi kg mesa.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *