Bolest srca

U vlasti srce brže otvrdne nego jaje u ključaloj vodi.

prilagođeno

Razgovaraju dva stara druga o sadašnjoj borbi za vlast. Proživjeli su oni različite sisteme i okolnosti, proživjeli svega, upamtili i dobrog i lošeg, bili sudionici na ovaj ili onaj način. Dok razgovaraju nastoje da razumiju jedan drugog uprkos različitim stilovima i sadašnjim ulogama kao i samom pogledu na borbu za vlast. Najviše se slažu u tome da je aktuelno stanje konfuzno, nejasno i besperspektivno, da su državne institucije izložene unutrašnjoj destrukciji i vanjskoj licemjernoj igri, društvo prepušteno stihiji i segmentaciji te zaprljano prevelikom pojedinačnom sopstvenošću, neefikasnim javnim sektorom, nepotizmom i korupcijom, ekonomija slaba sa niskom stopom inovacije i akumulacije te visokom stopom fluktuacije uposlenih. O svemu drugom su teže nalazili saglasnost: od sopstvenih grešaka u prošlosti do sadašnjeg pristupa.

Jedan od dvojice je smatrao da odustajanja nema. Treba nastaviti borbu pa šta bude. Ići na pobjedu bez obzira na sve. A pobjeda je podrazumijevala pobjedu na narednim izborima. Drugi od dvojice nije mogao razumijeti šta znači još jedna pobjeda nakon toliko takvih pobjeda unazad a stanje oko koga su se složili nije dobro. Kazao je da se vlast ne smije zavoliti. Jer onaj ko voli vlast on ima problem s bolesti srca. U srcu jeste mjesto ljubavi ali ne za vlašću. Umjesto ljubavi za vlašću u srcu treba osjećati zahvalnost i odgovornost za preuzete javne obaveze. I stid za ono što se ne uradi kako treba. Ali tada je ponovo uskočio prvi od dvojice i rekao: kakav stid u politici. Nema stida u politici. Politika je politika. Na što je drugi od dvojice dodao: ako nema stida, nema ni vjere. Davno su kazali ako nemaš stida, radi šta hoćeš.

Ipak, vratili su se razgovoru. Prvi od dvojice je kazao da su neki odustali sa Liste jer nisu bili zadovoljni s mjestom na kome su postavljeni na Listi a to slabi Stranku u cjelini i šalje lošu poruku. Drugi je zatim tvrdio da se tome ne čudi, ali da je isto tako saznao kako su neki skinuti s Liste koji su tamo bili, nisu o tome ni pitani ni bilo kako obavješteni osim što su to saznali iz medija, i ipak se ne ljute. Možda je ipak problem zajedničkih pravila. Nakon više desetljeća bi trebale postojati jasne transparentne procedure i kriteriji, izgrađena organizacijska kultura i realna očekivanja. Ako je neko premijer i ide na listu, bilo bi logično da bude nosilac liste. Ako ne ide premijer a ide minister, onda minister ide na čelo. Ili ako neko ide na listu a nalazi se na poziciji općinskog načelnika trebalo bi da bude nosilac liste. Ovako stranka dovodi “svoje” ljude u neobičnu situaciju, oni reaguju sebično i sve skupa postaje za sve lošije nego što je bilo prije toga.

Pridružio se ovom razgovoru treći: Dolazim iz daleka. Slušao sam sastrane vaš razgovor i čudim se tom razgovoru. Tamo odakle ja dolazim pravila se znaju. Zajedničke procedure su poznate i poštuju se. Ako bi neko samoinicijativno odustao ne bi više nikada dobio šansu baš kao što se ne događa da neko bude iznenada “skinut”. Jednostavno smo kao aktivisti, sudionici i funkcioneri na raspolaganju. Ne mislimo da je važno ko je gdje pojedinačno na listi. Naprotiv. Priželjkujemo da nismo u vrhu liste jer velika je odgovornost. Oni koje zavole vlast i to na bilo koji način pokažu, njih isključimo iz stranke. Njima nema mjesta među nama. Nas je stid kada nešto ne funkcioniše u zajednici. Naši funkcioneri podnose ostavke ako se sazna da je neko od njih slagao, preferirao za prijem u javnu službu nekoga svog rođaka ili prijatelja, preferirao nekoga pri dodjeli javnih sredstava, davao prednost projektima na kojima rade stranački aktivisti. Mi se ne borimo za vlast. Mi se borimo da vlast funkcioniše, da javne institucije budu efikasne i da javni službenici imaju empatiju prema korisnicima javnih usluga. Javni funkcioneri iz naše stranke se ne slikaju dok troše javna sredstva, to rade službenici. Javni funkcioneri iz naše stranke nemaju osobne profile na društevnim mrežama, oni su odgovorni da profili javnih institucija budu slika rada tih institucija i njihovih stalnih poboljšanja kao i mjesto gdje se jasno vide prioriteti za naredni period, projekti, rokovi, sredstva. Završavajući svoj iznenadni govor i odlazeći prije nego je bio upitan bilo šta dodao je: nisam siguran kako se vama može pomoći ali sam siguran da se ne treba boriti za vlast nego za njeno funkcionisanje u najboljem zajedničkom a ne partikularnom interesu. Ostali su dva stara druga gledajući jedan u drugoga.

Tada prođe ulicom prodavač novina uzvikujući: opozicija uhvatila u laži vladajuću stranku! U isto vrijeme prođe Fadila i poluglasno, sama sa sobom, kazuje: k'o da je to neka vijest. Svi lažu.