TESANJ.NET stranica grada
Žurimo: posao, život, posao…
Tko želi čuti, mora ipak slušati.
A u bijegu ćete primijetiti samo tijela …
Zastani da vidiš dušu…
nn
Tragovi Bosne i Hercegovine su dugi i duboki. Oni nestaju u dubini i daljini koju nije moguće dohvatiti. A čini se da za njihovo traganje nema vremena. Sadašnjost je postala takva utrka da se jasno ne vidi ni kuda se ide. Projekat destrukcije Bosne i Hercegovine obnovljen krajem prošlog stoljeća se nastavlja, traje bez prestanka. Samo se javno udružuju izvršioci, egzekutori ali strane koje destruišu Bosnu i Hercegovinu, ideja i politika destrukcije se ne mijenja.
Ne čudi nemir u dušama rušitelja Bosne i Hercegovine. Nakon zvaničnih presuda, udruženih zločinačkih poduhvata, genocida, nakon toliko učinjenih strašnih stvari treba pronaći snagu za pokajanje i dati šansu za mir u duši. Možda bi nada i imala osnov, da svo počinjeno zlo nije ukorijenjeno na dubokoj mržnji izmišljenog mita. Ali oni koji povjeruju u mit, njih i obuzima neskrivena duboka mržnja. Zato nada u pokajanje nije dobila šansu, i umjesto pokajanja prevladala je potpuna manifestacija poricanja istine i nametanja očigledne laži kao nove istine, šovinizma, rasizma, netrepeljivosti.
Ipak, za nemir bosanske duše je najteže naći objašnjenje. Odakle napaćenoj bosanskoj duši takva nebriga, neodgovornost, nespremnost, sebičnost, malodušnost? Zbog čega napaćena bosanska duša ne može pronaći mjeru i zadovoljstvo? Ili ništa ne valja, ili je sve onako kako neko kaže. Krajnosti su temeljno obilježje a od krajnosti treba bježati kao od vatre. I ne samo krajnosti. Bosanska duša kao da se prepustila općem trendu da znanje materijalizuje, da ovlaštenja personificira, da rezultate glorificira, da ne služi nego da caruje.
Šta je sa ljudskom dušom? Ljudska duša kao da je zaboravila odakle i od koga je došla, gdje i kome se treba vratiti. Ljudska duša kao da je zaboravila da ne može biti ni Srpska, ni Hrvatska, ni Bošnjačka, ni Bosanska nego samo ljudska. Ljudsku dušu bi trebalo osloboditi patnje kojom je nekada pogrešno opterećena. Nekada je nečiji intelekt stavio teret na ljudsku dušu i učinio važnijim nacionalno nad ljudskim. Vratiti ljudskoj duši prioritet ljudskosti. Vratiti je u izvornu, originalnu poziciju. Onakvu kakvom ju je njen Stvoritelj učino. Postojao je bosanski duh života, i on može postojati ako se ljudska duša uzdigne. Ako se ljudska duša ne uzdigne, teško je očekivati da će postojati Srpska, Hrvatska, Bošnjačka, Bosanska varijanta društva. Jer ako se ne prihvata različitost na jednom nivou, neće se prihvatati ni na drugom. Ako ljudi različitih svjetonazora, jezika, kulture unište način na koji su mogli živjeti zajedno, teško će naći način da žive zajedno kao ljudi istog svjetonazora, jezika i kulture jer će se razići na različitom političkom mišljenju, lokalnom interesu ili uopće na načinu na koji rješavaju sporove. Ako ljudska duša ne nađe svoj mir, teško će se pomiriti sa bilo kim drugim.
A čovjek bi trebao biti sposoban za to. Čovjek je dizajniran i opremljen ful opremom. Nijedno stvorenje u kosmosu nije tako osposobljeno i opremljeno. Ne samo dizajnom i kreacijom, nego kroz dostavljene upute za korištenje te opreme. Šta više, na Zemlju su poslani najbolji korisnici te ful opreme i najbolji interpretatori uputa (između samih ljudi – poslanici i vjerovjesnici) kao primjeri dobre prakse ljudskog života na Zemlji. Njima su se suprostavljali uvijek oni čija duša nije mogla naći mir. Njima su se suprostavljali uvijek oni koji su u konačnici završili kao gubitnici ili će tako završiti.
