GRADIMIR GOJER / OVO JE BALKAN, DRAGA

Izvor: Autograf.hr

______________________________________________________________________________

Nevjerojatno me fasciniraju i vežu uz svoju atraktivnost stari bosanski i hercegovački gradovi poput Počitelja, Tešnja, Cazina, Gradačca… Svaki je od njih u mom emotivnom struništu ostavio dubokoga traga.

Ipak, jedan se posebno izdvaja i zbog svoje arhitektonske, iznimno urbane, vizualne privlačnosti, ali i zbog ukupne kulturno-povijesne ostavštine, poglavito zbog ljudi, suvremenika mi, poznanika i prijatelja…

U Tešnju sam provodio neke nezaboravne dane i ostao trajno vezan za ovaj grad! U luku između Muse Ćazima Ćatića i Amira Brke razvijala se moja “sljubljenost” sa ovim kulturno-povijesnim stratumom bosanskohercegovačkim.

Lirika Ćatićeva bila je i ostala trajno inspirativno vrelo, pravi gejzir koji je podsticao moje ljubavne žudnje u mladosti, a zrelost mi je “zarobljena” mudrostima koje je ovaj poet zlehude sudbe zavještao u mojoj misaonosti…

Ali, Tešanj je jedini grad koji, koliko pamtim i znam, ima knjigu u svom zvaničnom gradskom grbu! Ima i suvremene nastavljače svoje bogate književne tradicije. Najznačajniji suvremeni pjesnik države Bosne i Hercegovine Amir Brka, iako je imao i priliku, i stanovite ponude da svoj grad zamijeni prestonicom kao mjestom stvaranja i življenja, ostao je stanovnikom Tešnja…


Gradimir Gojer, Amir Brka i Almir Zalihić:
Promocija Brkine knjige »Vrijeme sretnih gradova«, Tešanj, 8.9.2006. godine

Sa Amirom Brkom, koji ima već sabrana djela (nije se ostvarivao samo u poeziji!), zaljubljenikom Tešnja, poznajem se decenijama i svih tih godina promatram umjetnički uspon, ali i nevjerojatnu vezanost pjesnika za svoj grad.

Inicirajući, organizirajući i uredničko-lektorsko-korektorski moderirajući izdavačku djelatnost tešanjskog Centra za kulturu i obrazovanje, on je postao i rijetko plodnim izdavačem, tako da je na mapi bosanskohercegovačkog nakladništva zauzeo i jednu od liderskih pozicija.

Ipak, osim poezije ostavio je zadužbinski trag ostvarujući rijetko seriozan opus kulturologijskih eseja vezanih za kulturnu povijest i kulturnu suvremenost tešanjske drevne čaršije.

Iznimno značajnim smatram njegovu esejistiku i prozu, uopće vezanu za jednu krupnu zabludu, u koju su, nažalost, zapali i neki ugledni teatrolozi poput dr. Josipa Lešića, da je izvjesni Stevo Petranović bio autorom prvih teatarskih koraka u tom kraju, jer radilo se o klasičnom špijunu tadašnje srpske države, poslanom da obavi prljave špijunsko-propagandne radnje posrbljavanja i popravoslavljavanja grada i okolice.

Razobličavanje Petranovića nije bio posljednji akt obrane Tešnja i Bosne i Hercegovine od grube političko-religijske serije nasrtaja Srbije na državu Bosnu i Hercegovinu.

Dapače, Brka je ispisao i fantastičnu prozu sa obiljem dokumenata, Jerej, u kojoj literarno demantira i razobličava namjere nacionalističkog, nimalo naivnog karaktera, jednog pravoslavnog svećenika da lažima falsificira oblike življenja u Tešnju…

Nastojeći da istakne i u pozornost šire čitateljske populacije dovede i najpozitivnije primjerke suvremene umjetničke i kulturne angažiranosti, ovih dana Amir Brka piše dokumentarnu prozu “Kiko”, ostavljajući trag o nevjerojatnoj kulturno i umjetnički profiliranoj osobnosti glumca, redatelja i pisca Rifata Kantića Kike.

Taj najnoviji Brkin kulturologijski esej, koji uz dokumentarnost, nosi i slojeve toplog, maksimalno oljuđenog sjećanja na druženja s ovom tešanjskom renesansnom ličnošću, je primjerak djela koji pokazuje kako se čuvaju i štite značajni stvaraoci koji bi, da ne postoje osobe poput Brke, nestali prekriveni zaboravom nemarne i nesavjesne vlasti, i to ne samo one političke nego prvenstveno kulturne…

Posebno je po književnost bosanskohercegovačku, naravno, bitno čisto književno angažiranje ovoga pjesnika koji, sublimno tvoreći alkemijskim pjesničkim postupcima nove literarne realnosti, ostvaruje jednu asocijativnost “ne pretjerano daleko” od najznačajnijih pjesnika europskih književnosti, o čemu svoja kritičko-esejistička svjedočanstva i briljantne analize ostavljaju Ljiljana Šop, Enver Kazaz i brojni drugi suvremeni kritičari i pomni pratitelji djela Amira Brke…

Unatoč izvrsnosti pjeva, pa i solidne kritičke recepcije njegovog djela, u regionalnim okvirima bar, bosanskohercegovačke vlasti nisu učinile ništa, ama baš ništa da se ovom pjesniku, esejistu, proznom piscu i kulturologu omogući ozbiljnija internacionalna valorizacija i verifikacija njegovog prebogatog književnog opusa.

Imponira ipak pjesnikovo istrajavanje u promicanju temeljnih vrednota i bogatstava kulturnog ispoljavanja njegovoga Tešnja – jednostavno rečeno: neuzvraćena je to ljubav!

Brka je svoj grad izveo iz svakog oblika kulturne anonimnosti, a grad “pospano”, kao i sve “provincije u pozadini”, mudro drijema i ne osvrće se na njegovu pjesničku i kulturnu razbokorenost.

Možda je ponajbolji završetak moga teksta o odnosu pjesnika i grada dao veliki bosanskohercegovački, a crnogorski podrijetlom pjesnik Velimir Milošević, naslovom jedne svoje poetske zbirke “Ovo je Balkan, draga”!

Upravo tako je i u slučaju neuzvraćene tešanjske ljubavi!

Sa najboljim bosanskohercegovačkim pjesnikom surađivao sam u više navrata. Najprije autorski, jer je Brka izdao dvije moje teatrološke knjige, potom sudjelujući na više književnih promocija njegovog Centra za kulturu i obrazovanje.

U jednom trenutku veliki pjesnik zamolio me da u okviru obljetnice amaterskog kazališnog kolektiva iz Tešnja redateljski uobličim izbor poezije Muse Ćazima Ćatića. Iako nikada nisam režirao u amaterskim teatrima, nisam Brkinu molbu mogao odbiti.

Predstava “Mystika” donijela mi je puno radosti i tijekom iznimno zanimljivih proba i u danu premijerne izvedbe. Pokazalo se i na toj premijeri da tradicija itekako znači… Predstavu je iznimno rafinirano, sa reakcijama na “pravim mjestima”, pratila publika, do posljednjeg mjesta ispunjenog gledališta Doma kulture.

Sa iznimnim uspjehom surađivali smo kao čelnici Društva pisaca Bosne i Hercegovine, kao predsjednik i dopredsjednik bosanskohercegovačke književne asocijacije…

Pišući u niz navrata o poeziji ovoga pjesnika, uočavao sam u svojim uvidima da je njegova pjesnička riječ kompatibilna njegovom etičkom stavu te iznimnom osjećanju suvremenoga svijeta. Imponirala je i imponira permanentna žudnja pjesnikova da nikada ne ponovi svoja poetička iskustva. Naravno, to mogu i moćni su činiti autori koji uz izvorni talenat imaju i vrsno literarno obrazovanje i fundus iznimne lektire!

Unatoč poetskoga uzornog angažmana, ostat će u analima književne povijesti pjesnikova vezanost uz vedute njegovoga Tešnja!

O Tesanj Net

Komentariši