Političari su kao pelene.
Treba ih mijenjati redovno iz istog razloga.
Ken Dodd
Nova vlada je imenovana. Kažu, nikad brže. Niko se nije usudio kazati nikad bolje. Brzina je obilježje vremena u kome živimo pa se isto počelo uzimati kao mjera kvaliteta. Svakako su rokovi važni, ispunjavati planirane rokove znači odgovornost a ako su rokovi zakonom uspostavljeni onda to znači i poštivati zakon. Ne znam jesu li zakonski rokovi ispoštovani ali rokovi su bolji ali ostala je dosadašnja praksa glasanja. A to znači glasalo se u paketu, uzmi ili ostavi sve i pri tome su zastupnici koji su se našli u prijedlogu za sastav nove vlade mogli glasati i glasali su sami za sebe. U našim okolnostima je teško proći ako ne glasaš sam za sebe. Ali to se još može razumjeti, nije niko protiv sebe. Ali dobro je pitanje je li nada nova vlada?
Slušajući novu parlamentarnu većinu (1/3 je nova, 2/3 su stare jer ovdje matematika ne prati stvarnost) i novu parlamentarnu opoziciju nema ništa novo. I stara parlamentarna većina je branila prijedloge za koje su glasali a stara parlamentarna opozicija je te prijedloge napadala. Čak nema ni bitnih razlika u argumentaciji tih osporavanja i odobravanja. Mnogo su jači argumenti (samih protiv sebe) onih koji su dugo vremena javno prozivali (opravdano) tri najjače stranke u vladi, tvrdili da neće nikada u vladu u kojoj bude SNSD zbog rušilačke politike ove stranke spram institucija Bosne i Hercegovine ali su sada bez bilo kakvog izvinjenja javnosti to uradili. Ili oni koji su uporno najavljivali kompetentne kadrove, sada su predstavili sami sebe kao kompetente za sve. Ili oni koji su do jučer stajali u odbranu istih slabosti na koje danas opravdano ukazuju. Govori pri izboru nove vlade su potvrdili kako mnoge stranke, mnogi zastupnici ipak znaju šta je ispravno a šta nije, da imaju svijest o etičkim granicama ali i da imaju problem s praksom. Malo je primjera dobrih praksi u tom području iz prošlosti pa se nemaju na koga ugledati a sami izgleda nisu u stanju iste kreirati.
Opozicija koja je to bila poslednje četiri godine i sada je ostala u opoziciji je primjetila da ima jedna stvar koja je i dobra za ovu ‘reprezentaciju’, a to je da vjerovatno malo ko ima ikakva očekivanja od rezultata rada ovoga Vijeća ministara. Nulta očekivanja. Dok jedan zastupnik, iako član parlamentarne većine, nije podržao prijedlog nove vlade. Kazao je da o kompetentnosti, stručnosti pojedinih kandidata, o njihovoj edukaciji, njihovoj korelaciji s poslovima koje trebaju obnašati u budućnosti, “kao i o ambijentu koji je predmet hvale”, neće govoriti, da ne bi pokvario “taj ambijent za koga je u međuvremenu čuo da je čak proevropski”. No naglasio je da će podržati sve što budu dobro radili ili snažno se suprostavljati onom što ne bude dobro.
Na kraju, u stanju u kojem jesmo i svijetu kakav jeste, bolje od toga što je kazao ovaj zastupnik u demokratiji se i ne može. Treba dati bar 100 dana pa govoriti o tome kuda je to nova vlada krenula, koje su to stvari o kojima se mogu i kako se mogu usaglasati a koje će i dalje biti na čekanju. I kako će to sve imati uticaj na društvo i državu Bosnu i Hercegovinu. No treba kazati i to da je jedna stvar kada neko bude izabran pojedinačno kroz proces direktnih izbora pa poslije izjavljuje da ne osjeća državu Bosnu i Hercegovinu svojom, a sasvim drugu težinu ima kada takav bude izabran od parlamentarne većine Parlamenta BiH. I to za ministra sigurnosti!
Par dana kasnije, u Parlamentu FBiH se dogodila slična situacija. Nova parlamentarna većina je odbila sve što je nova opozicija predložila. Uz to, prihvatili su ono što su ranije kritikovali. Davno su kazali da sjedište mijenja gledište. Ali to ukazuje i da živimo u periodu u kome je sjedište važnije od gledišta.