Svijest o ekologiji

Pravo na kritiku ima onaj tko je spreman pomoći.

Abraham Linkoln

Prije osam godina sam napisao jednu kolumnu pod naslovom “Džihad” Šefketa Turalića i pojasnio ne samo naslov nego i zbog čega uopće takva jedna kolumna o jednom sugrađaninu. Sada bih trebao objasniti zašto to navodim ovdje nakon osam godina, pa ću to i pokušati u nastavku. Radi se o jednoj značajnoj temi, o pitanju okoline, ali ne samo o tome. Odnos naš prema okolini, prema okruženju u kome živimo je toliko važan da o tome što god da napišem biće malo i nedovoljno. Ali važno je da se na to podsjećamo.

Općina Tešanj je u periodu od 15 godina promovirala dvije službene vizije pod nazivom Tešanj – sredina ekološke svijesti, čistoće i reda a zatim drugu: Tešanj – sredina ekološke svijesti, inovativne poduzetnosti i društvene etike. Rekao bih (ne zbog toga što sam bio neposredni sudionik kreiranja vizije) da se radi o ambicioznim i u skladu sa kontekstom usmjerenim vizijama lokalne zajednice. U obje definicije, dakle u cijelom periodu od 15-tak godina službeno opredjeljenje lokalnog rukovodstva je bilo usmjereno ka izgradnji ekološke svijesti. U tom periodu su se koristili različiti alati kroz povremene i stalne projekte koji su vezani za okolinu. Ovih dana svjedočimo jednom od tih alata u formi generalne godišnje akcije čišćenja, u proljeće svake godine, mart/april. U ovu akciju su pozvani svi: građani i pravni subjekti, djeca i različiti oblici društvenog organizovanja. Neki se redovno odazivaju, drugi se redovno ne odazivaju. Uglavnom se akcija promoviše po uključenosti i količini prikupljenog smeća koji su odložili/bacili oni koji nemaju dovoljan nivo ekološke svijesti. Bilo bi bolje da je iz godine u godinu manje vreća prikupljenog otpada na ovaj način, odnosno da su ovakve akcije nepotrebne. Bio bi to jedan od pokazatelja da ekološka svijest ima pozitivan trend.

Nema sumnje da je značajno povećan obim organizovanog obuhvata prikupljanja smeća putem lokalnog komunalnog preduzeća. Postoje o tome podaci. Ali je po svemu sudeći povećana i proizvodnja smeća, što nije pozitivan pokazatelj. No nije mi namjera ovdje detaljno i sveobuhvatno pisati o ovoj temi koliko ukazati na potrebu da se kroz različite forme i sadržaje primarno utiče na razvoj ekološke svijesti u našoj sredini. I koliko je potrebno razviti sinergiju u međusobnim odnosima različitih faktora koji trebaju i mogu dati odgovarajući doprinos shodno opredjeljenju rukovodstva kroz samu viziju. Opredjeljenje nisu samo riječi. Opredjeljenje prati transparentna alokacija odgovarajućih projekata (sve do vidljivih aktivnosti) i resursa koji podržavaju opredjeljenje. Opredjeljenje prati i transparentan monitoring i poduzimanje dodatnih akcija i aktivnosti. Opredjeljenje zahtjeva dosljednost u realizaciji i konzistentnost kroz vrijeme.

Uključenost Općine (po definiciji), nevladinog sektora (Eko-mladi), škola (na području općine Tešanj), kompanije Omorika (kupac pvc flaša kao najprisutnijeg otpada) te izraženi građanski aktivizam Šefketa Turalića je bio prvi korak spremnosti lokalne zajednice da gradi saradnju i usmjerava energiju na dostizanje vizije. Nakon 15-tak godina se može na razne načine osvrnuti i cijeniti pređeni put. Po logici pristupa bismo danas trebali imati veći stepen sinergije ne samo početnih sudionika nego i novih sudionika kao i stratešku komunikaciju svih oblasti u okviru ovog opredjeljenja. Možda čak neki stepen rutine u ponašanju zainteresovanih strana ali svakako bez konfrontacije i suprostavljenih strana na zajedničkom putovanju ostvarenja vizije. Ovdje neću iznositi svoje mišljenje o tome gdje smo sada u tome (pogotovo ne ocjenu), s razlogom. Ipak, iskreno se nadam da će ovaj tekst biti neki poticaj da se svi preispitamo i damo doprinos novoj saradnji i energiji koja je uvijek potrebna.