Trojka

Jer, politika nije dječja igra – posluh i potpora u politici su jedno isto.

Hannah Arendt

Baš sam se nekako nadao da će proces uspostave vlasti u FBiH, kako prolazimo kroz vrijeme, uozbiljiti i dobiti minimum potrebnog integriteta nakon svega. I zaista je svega bilo. Ne samo u posljednjih šest mjeseci, nego u posljednjih 353 mjeseca od kada je (16.03.1994. godine) Amerika natjerala državni vrh Republike Hrvatske da odustane od neposredne podrške pa i direktnog upravljanja podjele Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Mnogo je dana, mjeseci i godina od tada iza FBiH a mnogi još nisu došli do pameti.

Kako SDA nije našla odgovor kako da integriše društvo unutar FBiH (iako bi HDZ politika u nekim periodima bila objektivno opravdanje), pojavila se samozvana “Trojka”, sastavljena od SDP, NS i NiP. Tri stranke čije skraćenice imaju ukupno osam slova ili četiri ista uz veznik i. Pojavila se nada u onome što je “Trojka” govorila prije izbora ma koliko zvučalo nerealno. Jedna mješavina socijal-liberalno-narodnih stranaka koje je okupila SDA svojim načinom djelovanja a održavaju ih zajedno želja da budu u vlasti (kao i druge, uostalom) ali i diplomatska podrška uticajnih vlada sa strane. Da, u međuvremenu je “Trojka” proširena po istom receptu sa većim brojem manjih stranaka.

Oni već “vladaju” na nivou države Bosne i Hercegovine zajedno sa SNSD i HDZ, kako su sami uvjeravali mjesecima bh javnost: na bazi programske koalicije. Predsjednik SNSD-a, jedan od programskih koalicijskih partnera, samo u posljednjih sedam dana je izjavio:

• Ako Šmit nametne zakon o imovini, donijećemo odluku o samostalnosti RS .

• Hrvatska vojska je u RS definitivno gubitnička (nakon što je Predsjednik Republike Hrvatske u Derventi (kao da se radi o nekom mjestu u Hrvatskoj) položio cvijeće poginulim braniteljima iz reda HVO BiH i pričao priču za malu djecu);

• BiH nema suverenitet, ili vratite na Ustav ili je neće biti.

U takvoj jednoj atmosferi (doduše, nije ništa tu posebno novo) koja nije ništa drugo nego atmosfera vanrednog stanja u iole normalnom društvu, “Trojka” se ponaša kao da je sve potaman (jer očigledno nemaju nikakav odgovor, uostalom kao ni SDA što nije imala) ali optimistično pravi korak dalje u potpunu tamu!? Ministar vanjskih poslova BiH (NiP) s radošću javlja vijest kako je sa kolegom minsitrom iz Vlade Republike Hrvatske dogovorio da Vlada Hrvatske u Prozoru obnovi i dio škole gdje idu bošnjačka djeca a ne samo dio gdje idu hrvatska djeca. Do sada se bar deklarativno problematizirala segregacija djece po etničkoj osnovi u školama (politika HDZ-a u kontinuitetu) ali sada to očigledno više se neće raditi, prihvata se stvarnost, prihvata se da je etnička podjela stvarnost!? Do sada je “Trojka”, odnosno njeni čelnici, tvrdili da daljne intervencije OHR-a na Izborni zakon moraju biti trajne, tj. ako danas ne odgovaraju SDA-u možda sutra neće odgovarati HDZ-u.

Drugim riječima, prihvatiće neka normalna rješenja. No sada najavljuju da će prihvatiti rješenje OHR-a (kakvo god ono bilo) i napadaju SDA za blokadu. SDA je zaslužila da ode u opoziciju ali “Trojka”, ili koliko god ih ima, već na početku “vladanja” na državnom nivou i u procesu uspostave vlasti na nivou FBiH dokazuju da ne zaslužuju poziciju. Kao da ne vide da se ovdje ne radi samo o tome što bi entičku bošnjačku stranku (SDA), u raspodjeli resora izvršne vlasti zamijenile socijalno-liberalno-etničke politike i osobe sa i bez etničkog predznaka. Radi se o tome da uopće nije bitno u budućnosti ko će te resore popunjavati jer će ključni uticaj na upravljanje Bosnom i Hercegovinom i FBiH (u RS je to već viđeno) biti u rukama onih koji smatraju da Bosna i Hercegovina nema i ne treba imati svoj suverenitet.

Odluka Ustavnog suda BiH u vezi sa izmjenama Izbornog zakona je stvarni signal promjene odnosa prema Bosni i Hercegovini onih vlada koji imaju glavni uticaj i na odluke OHR-a. Očigledno je da sada ne postoji podrška jačanju institucija Bosne i Hercegovine, niti jačanju institucija FBiH u pogledu evropskih normi i standarda društvenih odnosa. Dejtonski ustav BiH koji je u sebi to nosio kao perspektivu i nadu za budućnost je politikama SNSD i HDZ doveden do potpunog ignorisanja i otvorene demonstracije nedostatka bilo kakve političke volje da se ide tim putem, a ponašanje vlada koji imaju najveći uticaj (pa i OHR-a) je postalo sukladno takvom pristupu. Ne znam kakva to obećanja “Trojka” ima od SNSD i HDZ (ili od tih vlada) pa nastavljaju samovjereno tjerati po svome u potpuni mrak, kada je jasno da sa ovakvim rješenjima Bosna i Hercegovina nema nikakve šanse za EU, a niti postoji politička volja da se to mijenja (na što odavno strane diplomate i OHR licemjerno pozivaju)? Ali bi lideri “Trojke” valjda trebali biti svjesni da se obećanjima ne može vjerovati, pogotovo to ne može Bosna i Hercegovina i njene žrtve.