Većina može da izdrži nevolje,
ali da se ispita karakter čovjeka – daj mu ovlaštenja.
Abraham Linkoln
Svijest o vodstvu, liderstvu je iznimno važna. Primarno je važno razumijevanje odgovornosti vodstva jer ako nema ispravnog razumijevanja odgovornosti nema ni ispravnog puta. Bilo da se radi o nekome ko je na čelu kompanije, tima, bolnice, ministarstva, uprave, nevladine organizacije, općine, religijske zajednice,…svijest o odgovornosti vodstva je važna. Jer, ljudi uglavnom prvo slijede onog ko je na čelu a zatim njegovu viziju, odnosno viziju organizacije. Ako lider nije neko koga će ljudi rado slijediti tada ma koliko bila ispravna vizija koju će dijeliti neće biti ostvarena. Jer najvažnija poruka onog ko je na čelu (onih koji su na čelu) je on sam (oni sami), njegov (njihov) integritet.
Povjerenje je jedan od ključnih faktora uspjeha i vezivno tkivo između vodstva, vizije i ljudi. Bez povjerenja se gubi snaga. Bez povjerenja će ljudi ostati izvan vozila kojim upravlja onaj ko je na čelu a oni koji ostanu u vozilu neće znati kuda idu. No ako ljudi iskreno vjeruju onom ko je na čelu, oni će rado uskakati u to vozilo, htjeti sudjelovati u toj vožnji i pomoći pri kretanju. Onaj ko je na čelu treba nastojati “izvući” iz ljudi ono što je najbolje u njima kao što bi trebao dijeliti s njima ono što je najbolje u njemu samom. To svakako uključuje podršku, osposobljavanje, motivaciju, inspiraciju ali i ovlaštenja koja prati odgovornost kako će koristiti ta ovlaštenja kao i kvalitet odluka i urađenog posla.
Onaj ko je na čelu a njegova svijest doseže samo do razumijevanja činjenice da vozeći autobus može voziti kud god hoće i kako god hoće, pa čak da nije odgovoran ni ako nekoga pregazi nema svijesti o odgovornosti vodstva. Jer što su veća ovlaštenja onog ko je na čelu taj bi svakako trebao imati svijest o tome da se ne radi o većoj slobodi samovolje, manipulacije, neupitnih uticaja ili nadmoći nego upravo suprotno. Radi se o većoj obavezi da se služi, razvija i osnažuje druge u onome što je potrebno na zajedničkom putovanju ka budućnosti.
Onaj ko je na čelu, vođa, lider ako nema svijesti o odgovornosti može na određeno vrijeme zloupotrijebiti vodstvo. On može koristiti ovlaštenja kako god želi, ako to želi. Nakon nekog vremena će se susresti sa posljedicama. Ali ne samo on nego svi. I tada će biti prilično kasno za bezbolne popravke. Kao što je jedan poznati glumac u susjednoj državi, odgovarajući na novinarsko pitanje da nije omiljen kod vlasti, kazao: On (onaj ko je bio na čelu) zna bolje od tih 20-tak ministara ko su oni bolje od njih samih. Jer kada on njima kaže tišina, nema nijednog od njih koji će ustati i kazati: Izvinite, ja sam ministar. Ne možete samnom tako razgovarati. Jer nema nijednog ministra sa integritetom. I upravo zato su tu, jer je on (onaj ko je bio na čelu) to znao, a njemu ne trebaju u okruženju ljudi sa integritetom.
Optimizam, entuzijazam i pozitivna energija vodstva je važna. Važniji i od osobnog optimizma ljudi. Svijest o odgovornosti vodstva ograničava onog ko je na čelu da ne širi lažni optimizam kako bi dobio aplauz ili ostao na toj poziciji. To čini suštinsku razliku između optimizma vodstva koje demonstrira svijest o odgovornosti i vodstva koje lažira optimizam radi sopstvenog sljepila ili skrivenih beznačajnih motiva.
Onaj ko je na čelu i ima svijest o odgovornosti vodstva zna da nema sve odgovore. On istrajno gradi tim ljudi koji ili znaju prava pitanja i prave odgovore ili znaju naći te prave odgovore. On ih usmjerava da se fokusiraju na traženje pravih rješenja a ne na opravdanja, izgovore ili žalbe na druge. On demosntrira svijest odgovornosti o značaju procesa, zajedničkog putovanja a ne samog krajnjeg rezultata koga će pripisati sebi ako odgovara, ili sakriti se iza nekog ako ne odgovara.
Pozitivan sopstveni uticaj na krajnji rezultat bilo čega se ostvaruje sa punom svijesti o stvarnoj odgovornosti vodstva, povjerenjem, planiranjem, fokusom na prioritete, timski rad, posvećenost, konzistentnost i monitoring kakav god bio krajnji rezultat. Kako god nema bezgriješnih ljudi tako nema ni vodstva koje uvijek donosi najbolje odluke. Samo ih ne treba prikrivati i predstavljati dobrim nego to priznati i koristiti kao naučene lekcije.