Društvena odgovornost

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje,
i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.

(Kur'an, 16. sura – Nahl, 90. ajet)

Ako bismo društvenu odgovornost mogli ukratko definisati, kako je to jedan alim kazao, onda bi ona obuhvatala tri naredbe i tri zabrane. Poštivanje tuđih prava, lijepo postupanje prema svakome i briga o rodbini, a zabrane bi bile razvrat, zlo i nepravda. Društvena odgovornost je obaveza svakog pojedinca ali nisu nikada svi bili društveno odgovorni. Stoga postoji trajni društveni konflikt koji prerasta u razne oblike sukobljavanja i neprijateljstva. U savremenim okolnostima se uspostavljaju društvene institucije koje te konflikte rješavaju na nivou zakonodavstva, na nivou javne uprave i sudstva. Ali i dalje ostaje društvena odgovornost kao briga svakog pojedinca.

Za one koji vjeruju trebala bi postojati svijest o tome da je čovjek Božiji namjesnik na Zemlji. Zadatak namjesništva na Zemlji je, dakle, povjeren onome čije je porijeklo ilovača, zemlja i voda. A namjesništvo i red na Zemlji čine istraživanje, izgradnju, nauku i pronalaske, koji su u službi čovječanstva, Božanskim zadatkom, ali i svakodnevno uređenje pravednih društvenih odnosa. Ljudsko namjesništvo na Zemlji nije samo u političkom smislu, već u širokom životnom, spoznajnom, ljudskom smislu.

No ljudski dizajn je poseban. Ljudska duša, o kome čovjek naučno ne zna ništa ali njeno ime svi koriste, je sklona devijacijama za koje je čovjek odgovoran. Ako je ljudsko srce čisto od loših misli, zavisti i zlobe sve je lakše i šanse su mnogo veće da duša postane smirena i bez želje za nepotrebnim, za suvišnim, za tuđim. Ali čovjek rizikuje da se uzoholi čim se neovisnim osjeća, čim pomisli da može on raditi šta on hoće, da je bolji od drugih, da ima više prava od drugih jer je on eto iz nekih razloga stekao neko znanje, dospio na neku poziciju, stekao neki kapital koji smatra isključivo svojom sposobnošću. Zaboravi na Boga, na to šta je sve Stvoritelj svih svjetova stvorio, kakav mu je dizajn podario, šta su doprinijeli oni prije njih i oni pored njih. I tada naraste ego – kako je imenovana ta ljudsku slabost. Riječ od samo tri slova a ruši duplo veću riječ: odnosi, od šest slova. Rušilačka sposobnost onoga ko se uzoholi nije mala ali ne može dugo trajati. Upravo to sljepilo, u kratkim ljudskim životima, odvede ljude u propast.

Ovih dana muslimani, kršćani i hrišćani poste. Oni poste jer vjeruju da će Bog biti zadovoljan time. Poste različito, vjeruju u istog Stvoritelja, Gospodara svih svjetova a u tome u čemu se razilaze biće obavješteni od samog Boga na dan kada svi budu polagali račun kako su u Njega vjerovali i šta su to radili na Zemlji. Oni međusobno ne polažu račun o tome jedni drugima. Oni međusobno sarađuju, ne uzimajući pravo drugoga. Kako reče reiul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović: Uzvišeni od nas želi: predanost Njemu pobožnošću, dovama i postom, ali i služenje zajednici djelima koja će koristiti ljudima. Na temu posta je govorio i vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić: I sretna je okolnost što u ovim danima istovremeno poste i katolici, i pravoslavci i muslimani kojima želimo da budu složni i u vršenju dobrih djela.

U Bosni i Hercegovini je veoma visok procenat onih koji su se izjasnili kao muslimani, pravoslavci i katolici a istovremeno je prisutan nizak nivo društvene odgovornosti. Nadati se da ćemo vremenom svjedočiti i znatno veći nivo društvene odgovornosti.