Razumijevanje smisla

“Niko ne može da se vrati kroz vriejme i počne iznova.

Ali možete da počnete od sadašnjeg trenutka i napravite nov kraj.”

Karl Bard

Već sada, prilično sigurno, može se konstatovati da “trojka” nema više šta prigovoriti onima koje je zamijenila u vlasti. Ne zbog toga što je napravila sve greške koje su napravili oni koje su zamijenili, pogotovo ne zbog toga što su uradili sve dobro ono što su uradili njihovi prethodnici, nego zbog toga što su radili suprotno onome što su obećali i javno govorili, gotovo vikali. Velika je lista tih suprotnosti, a najizraženija iznevjerenja su: “nećemo mi u vlast sa rušiteljima BiH”, “nećemo mi u vlast sa nacionalistima”, “mi ćemo postavljati samo kompetentne kadrove” (iz predizborne kampanje), zatim iz perioda formiranja vlasti: “ovo je historijska prilika da promijenimo ambijent u Bosni i Hercegovini”, “brzo i lako se dogovaramo sa HDZ”, “napravili smo zajednički program djelovanja bez problema sa Dodikom i Čovićem”, “ovo je novi ambijent u kome nema svađa nego rad na putu ka EU”, … Sada je svima jasno da ili su bili naivni, ili su svjesno lagali, ali bar su se uvjerili da su glavni krivci za loš ambijent nisu oni koji su istjerani – nego oni koji su ostali u vlasti.

No isto tako, ni oni koji su “istjerani” (jednodnevna suspenzija Ustava FBiH) iz vlasti ne bi trebali puno prozivati “trojku”. Nisu oni bolji nego što su bili zato što je “trojka” gora. Oni bi trebali sada istrajno raditi na sebi, a ne samo čekati priliku da “uskoče”. Velika je šteta ako oni koji su sada opozicija ne rade na sebi, ako ne prave ozbiljne analize i ne prepoznaju potrebne lekcije koje mogu biti dragocjene, i ako pojednostave cijeli pristup dnevnopolitičkom retorikom koja će proći kod sljedbenika. Zaista bi to bila velika šteta. Neću kazati nepopravljiva, jer vjerujem da nikada nije kasno uraditi nešto na sebi da se bude spremniji, bolji, aktuelniji ali jasno je da je sve teže što je kasnije.

Pomalo otužno, žalosno i iritirajuće djeluje kada se Premijer Nikšić poziva (kao opravdanje) sada na prethodnike (ako u početnom neobjašnjivom zanosu nije vidio, do sada je trebao progledati: većina prethodnika je s njim u vlasti), kada se ministar vanjskih poslova Konaković energično i isključivo odnosi samo prema onima koje su “izbacili” iz vlasti, ali i kada predsjednik SDA proziva “trojku” optužujući ih i za ono loše što još nisu napravili, u situaciji kada im je dosta i ono što su napravili. Bezpoštedna borba za trećinu vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, i polovinu na nivou FBiH uništava nadu i umanjuje sposobnost da se pravi snažan front protiv urušavanja institucija Bosne i Hercegovine, da se afrimiše novi koncept vlasti koji će dobiti veću vanjsku i unutrašnju podršku. Sasvim je nepotrebno, pogrešno i beskorisno trošiti međusobno vrijeme i energiju u borbi za vlast (koje je sve manje), dok drugi udruženo rade na tome da upravo te vlasti ne bude. Naravno, radi se o pitanju opstanka države i domovine. Zar iskušenje vlasti i ljudska strast prema njoj može proizvesti toliko sljepilo da ključni sudionici to ne vide?