TESANJ.NET stranica grada
“U tragediji uvijek sudjelujemo.
Komediju samo promatramo.”
Aldous Huxley
Prije četiri godine, tačnije 16.9.2023. godine, neposredno nakon kongresa SDA BiH, napisao sam kolumnu pod naslovom Novi predsjednik. U njoj je pisalo, između ostalog i ovo:
Jednoglasno. Stari predsjednik je novi predsjednik. Novi predsjednik je izabran jednoglasno. Sljedbenika nije bilo malo. Kažu, nikad više. Doduše, značajan broj je bio prisutan po službenoj dužnosti. Ipak, njih 1227, ovdje napisano samo brojem, glasalo je isto. Jer nisu imali izbora. Ali i da su imali izbora, gotovo se može kazati sa sigurnosti da bi bio izabran isti predsjednik. I valja to poštovati. SDA BiH u ovom trenutku nije mogla obezbjediti ni protivkandidata a kamoli boljeg kandidata. Ostaće otvoreno pitanje za nepotrebne rasprave da li je to snaga ili slabost ove organizacije?
Bilo kako bilo, valja ići dalje. Novi/stari predsjednik je zaista podbacio svoja leđa da oni koji su glasali izglasaju i vrlo važne programske deklaracije i ciljeve, te mu tako natovare na leđa veliko breme. Ako po tome budu cijenili podršku istom predsjedniku za četiri godine, teško da podršku može očekivati. Za četiri godine bi trebalo očekivati više od 100 hiljada novih radnih mjesta. Jer kako je Predsjednik rekao u svom izlaganju, za posljednje četiri godine SDA je otvorila više od 100.000 hiljada radnih mjesta. Dakle, sada kada SDA zna, ima model, kako se otvaraju radna mjesta logično je da to nastavi. I to treba pratiti. Za četiri godine bi trebalo vidjeti i dokle je SDA stigla na svom putu ka multietničkoj, građanskoj stranci a Bosna i Hercegovina na svom putu ka Republici Bosni i Hercegovini. I hajde, bez obzira šta je bilo i što se lutalo posljednjih godina, razumljivo je ono što se sada najavljuje. Pitanje je: je li razumno i kako to ostvariti?
Stoga se nadam da nisam u pravu kada pomislim da je novi/stari predsjednik u nedostatku snažnije konkurencije unutar SDA, snažnijeg tima koji bi mogao unijeti nove, realno provodive ideje za vrijeme ovog mandata pribjegao taktičkom potezu: izbacivanjem ideja koji će privući pažnju a njemu dati vremena da predahne i nastavi raditi ono što može na toliko krupnih i otvorenih pitanja za SDA, narod, građane i državu Bosnu i Hercegovinu. Samo što mislim da jedan čovjek, makar eto bio i Bakir, nije ni blizu dovoljan.
Danas, neposredno pred novi kongres, sve je jasno. Bio je to tada taktički potez Bakira Izetbegovića koji nije značio ništa na najvišem stranačkom organu. Drugim riječima, najviši stranački organ odavno ne znači ništa. Veliki skup ozbiljnih ljudi, pretvorenih u gledalište, koji uz svu muku, čak neki prividni osjećaj usrećenosti, uglavnom moraju i aplaudirati. Ne za to što prvi traže da aplaudiraju, nego upravo zbog sopstvene sretnosti jer bi bez toga možda plakali. SDA nije nalik na sebe, na izvornu ideju njenih osnivača u pogledu slobode mišljenja i slobode izbora. Ona sada daleko više liči na stanje u društvu, nego na ideju, na demokratiju, na akciju koja mijenja to stanje.
Slobode izbora nema za prvog. Za druge ima, ali drugi su u SDA postali nebitni. Oni mogu gledati svog posla, a ako bi počeli gledati našeg posla tu je prvi da ga može smijeniti. Samo u SDA BiH izborna komisija istražuje, prokazuje, sumnja i presuđuje kako bi eliminisali drugog kandidata za prvu poziciju. To što je statutarna obaveza imati najmanje dva kandidata, to odavno nije važno. To što Predsjednika BiH, prema Statutu SDA, bira Kongres SDA tajnim glasanjem a kandidatsku listu sastavlja Izborna komisija će se tumačiti da listu može činiti i jedan kandidat (jer nigdje ne piše da to ne može) a tajno glasanje je i aklamacija, jer niko ne provjerava pojedinačno glasanje. Takva birokratsko-pravnička proceduralna logika interpretacije najvišeg stranačkog normativnog akta nema veze ni sa slobodom izbora, ni sa demokratijom. Tako Milorad Dodik interpretira Ustav Bosne i Hercegovine, samo onako kako njemu odgovara. To nije izgradnja reda među ljudima, to je nered.
Davno je prošlo vrijeme kada je mijenjan statut (za čim smo žalili) da bi sve bilo kako bi trebalo biti. Sada žalimo što nema ni toga za čim smo žalili. Mišljenje i želja prvog je iznad svih pravila. Dovoljno je onih koji tu želju provode tako strastveno i pristrasno kao da sloboda i pravo drugih nisu važni, kao da je najveća drskost uopće predlagati nekog drugog za prvog, i kao da su oni koji su to uradili sami po sebi problem kojih se valja rješavati, možda najbolje otjerati iz SDA a onda kazati kako su izdajnici, ljudi kojima je SDA dala sve, nezahvalnici. Ej vala…
