Prinudna uprava

“Jedna lasta MEN'SČINI proljeće”
nn

Krajem prošle (2023.) godine je objavljena kolumna Krize nema?, u kojoj sam napisao: No dalo se čuti, u nezvaničnim informacijama članova IO-a, da je upravo prioritet broj 1 – provođenje izbora na sjednici osporen i doveden u pitanje s ciljem da se traži odgoda izbora. Ako se to dogodi, sljedeće godine su redovni općinski izbori. Sve ukazuje na uvođenje povjereništva. U tom slučaju to bi bilo prvi puta nakon 30 godina. Tada je uvedeno Povjereništvo (na čelu sa, sada akademikom, Amirom Brkom, a i sãm sam bio član tog Povjereništva). Tešanj je bio pod vojnom opsadom, potpuno okružen s ciljem iscrpljivanja i osvajanja. Stanje u enklavama pod opsadom nije nimalo ugodno, i javljala su se različita razmišljanja kako dalje. Tada motivi i razlike nisu bile inspirisane ličnim ambicijama, borbom za vlast i privilegijama nego borbom za preživljavanje i opstanak.

Upravo se to dogodilo. Dosadašnje rukovodstvo lokalne SDA je obmanulo članstvo i javnost svojim saopćenjem, a nakon punih 30 godina (samo dan manje) je nametnuta prinudna uprava u tešanjsku SDA, najuticajniju lokalnu stranku posljednjih 30 godina. Dakle, jedino u Tešnju, članstvu je nakon pune četiri godine oduzeto pravo da članovi SDA mogu birati novo rukovodstvo, i umjesto toga novo/staro rukovodstvo im je nametnuo g-din Bakir Izetbegović. Nije ni logično, ni pošteno. Prva od njih je činjenica da se prinudna uprava uvodi tamo gdje redovna uprava nije radila kako treba. Ako je to i bio slučaj u Tešnju, onda ne bi čelni ljudi redovne uprave trebali ostati čelni ljudi prinudne uprave. Doduše, predsjednik i potpredsjednik su zamijenili mjesta. Druga nelogičnost je brojnost. Prinudna uprava je po definiciji i praksi nužda, malobrojna, efikasna i kratkotrajna. Ovdje smo dobili prinudnu upravu od 17 članova, a redovna uprava (Izvršni odbor broji 15 članova). Treća nelogičnost je što je aktuelni općinski načelnik, inače dosadašnji potpredsjednik SDA (sada član i Glavnog odbora) postao i predsjednik povjereništva. Zamijenio je dosadašnjeg predsjednika koji je inače i aktuelni predsjedavajući općinskog vijeća. Naravno, ovo je samo pojašnjenje činjenica, a po mom dubokom uvjerenju pogrešno, pogotovo u Tešnju, bez obzira o kome da se radi. Jer u Tešnju postoje ljudski resursi, više njih za svaku poziciju, funkciju, predstavničku ulogu. Treba im dati priliku a ne uskraćivati.

Nezvanični komentari su svakakvi, kao i obično, ali ovdje postaju interesantniji zbog nekih tvrdnji da je neko “ugurao” aktuelnog načelnika na tu poziciju kako ne bi bio po četvrti puta kandidat za načelnika. Kažu, nije red da sam sebe kandiduje. Ali ima i onih koji tvrde da je upravo načelnik osporio svakog drugog kandidata koji se bio pojavio kao prijedlog, a jedino nije osporio sebe. Treći glas koji dolazi iz novoimenovane prinudne uprave, kazuje i objašnjava nelogičnosti potrebom da se unutrašnja konkurencija u SDA Tešanj svede pod jedan krov (nešto slično konceptu “dvije škole pod jednim krovom”), kako bi se uticajem službenog autoriteta pozicije općinskog načelnika ista “umirila” ili prigrlila (stezanjem koliko bude bilo potrebno, ako treba i “ugušila”), a brojnost prinudne uprave ojačala novim imenima (uključujući neke privrednike) kako bi se dobio privid promjene. Taj glas kazuje kako je konačni cilj doći do što manje štete po rezultat SDA na ovogodišnjim lokalnim izborima, jer su se svi već navikli da je vlast najpreča.

Tu je još jedna verzija da prinudna uprava treba “izgurati” iz SDA one koji i dalje više vole Šemsudina (koji je krenuo drugim putem) nego SDA. A poznato je već osam godina opredjeljenje najvišeg stranačkog vodstva da za članove SDA “prva ljubav zaborava nema”. Ona treba biti prije naroda i države, prije prijatelja i komšija. Ta priča možda nastaje i iz općeg mišljenja da je Šemsudin ostvario neproprocionalan osobni uticaj na mnoge članove SDA, ali i na lokalne institucije, a osobni odnosi nemaju samo logiku. Oni su puni svega. Ti odnosi, mnogi su uvjereni, ostali su i sa ne malim brojem osoba u sadašnjoj prinudnoj upravi, do njenog samog vrha. Pitanje je samo hoće li se i kada probuditi te staviti u funkciju donošenja odluka ili će te veze potpuno biti raskinute, a svako gledati dalje samo svoj interes.

Kada se tome doda da je aktuelni načelnik, sada i šef lokalne SDA, istovremeno i sabornik Islamske zajednice BiH, onda to upotpunjuje sliku i pravi dodatni prostor za razne interpretacije. Za sada, neću dalje od onoga što je meni preneseno sa izvora, jer bi šteta mogla biti veća od koristi pisanja jednog ovakvog osvrta. A na pitanja koja su meni, i pored svega, upućena zašto mog imena nema (kao dugogodišnjeg funkcionera i član prinudne uprave u lokalnoj SDA prije 30 godina) na listi, odgovorio sam: ne znam, kao što to ne znaju ni neki drugi koji su bili veoma aktivni u SDA. Osim što mogu pretpostaviti da moji kriteriji prijateljstva donosiocu odluke djeluju zbunjujuće, nerazumljivo i nedovoljno sigurno, jer nadilaze samo stranačku pripadnost, i vezani su primarno za opću međuljudsku saradnju. A i moji kriteriji stranačkoj odanosti nisu slijepo slijeđenje, nego (samo)kritičko preispitivanje.

Bila bi šteta ako personalna interesna bliskost u lokalnim odnosima postane važnija od institucionalne distinkcije i razvoja poželjnih društvenih odnosa nepristrasnosti i profesionalne odgovornosti. Nepristrasnost je na prvom mjestu. Nije prihvatljivo razvijati društvene odnose u kojima bi neko samo zbog činjenice da nekoga podržava mogao zauzvrat s javne pozicije dobiti brže i više od nekoga ko tog istog ne podržava. Bilo da se radi o fizičkom licu, vijećniku, privredniku ili mjesnoj sredini. Odnosno, svako ko ima drugačiji stav od nekoga ili kritičko mišljenje prema nekome, da bude “kažnjen”, stavljen na “čekanje”, diskriminiran. Opasan je to put. To što će ljudi neko vrijeme šutiti ili gunđati, to ne znači da su budale i da će to dugo trpiti.

Jedan čovjek može puno toga, tri još više ali fer saradnja više ljudi u zajedničkom interesu može najviše. Vrijeme nezamjenjivih je davno prošlo (a nakon što je Tito umro, vidjeli smo i posljedice nepravovremene zamjenjivosti), tako da ipak hoću da vjerujem da se ne radi o svjesnoj kvadraturi kruga, zoni komfora i uticaja nad javnim pozicijama i resursima. Nadam se da se radi ipak o sticaju okolnosti, a da će prinudna uprava u SDA unutar godine dana koliko joj je rok trajanja, otkloniti nelogičnosti, pronaći put za narednih 30 godina (dobro, možda je malo predugo, bar za narednih nekoliko godina) i postaviti stvari na pravo mjesto. Ili će to, bar što se Tešnja tiče, možda neko drugi uraditi? Kako god, želim nametnutoj prinudnoj upravi da uspije, prije svega, u interesu lokalne zajednice i integracija unutar Bosne i Hercegovine.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020