Univerzal

Evo već je deset godina otkako je srušen Univerzal!

Još jedan objekat kojeg više nema na mapi grada, a koji je činio djelić povijesti Tešnja.

Objekat Univerzala je izgradjen početkom 1970-tih i nalazio se na današnjem parkingu ispod Opće bolnice. Izveden je kao objekat montažnog tipa, kao privremeno rješenje za brojne srednjoškolce. Deceniju i po je Univerzal ispunjavao svoju obrazovnu svrhu, a onda je u Dolcu izgrađena velika zgrada tešanjskog srednjoškolskog centra.

Do tada školski objekat dobio je novu namjenu, postao je uprava građevinskog preduzeća.

Upravo zbog uočljivog imena tog preduzeća, ispisanog na fasadi, svi smo zgradu zvali Univerzal. 😀

Izgradnjom zgrade Univerzala ondašnje socijalističke vlasti su djelimično riješile potrebe nabujalog školstva.

Obzirom da u to doba nije postojala brza hrana, učenici su često nosili sendviče od kuće.

U montažnom Univerzalu su naravno i wc-i bili nesolidni i sa malim kabinama, čija su vrata bila visoko odignuta od poda.

Obzirom na veliki broj đaka, u wc-u su se često mogli skupa sresti oni koji su došli da zapale, oni koji su došli zbog nužde, ali i oni koji su došli da skriveći od drugova u kabini pojedu svoj sendvič…

Tako su se u uskom zadimljenom prostoru miješali razni mirisi, tvoreći prostor koji je najbolje bilo izbjegavati. 😁

Uporedo sa Univerzalom nastava se odvijala i u zgradi stare gimnazije.

Nastava je tada bila kabinetskog tipa. Gimnazijalci su npr. išli u Univerzal na časove Tehničke kulture, koju je tada predavao Muhamed Ahmić Muki. Učenici škole u privredi (ŠUP) su na časove stranog jezika dolazili u jezički kabinet u gimnaziji. Gimnazija je polovinom 1970-tih imala instaliran najnoviji kabinet za učenje stranih jezika kakvog nadaleko nije bilo. To je bio veoma ambiciozan i veoma skup pokušaj uprave škole i općine Tešanj da unaprijede nastavu stranih jezika. Doslovce svaki učenik je imao svoju kabinu, koja je zbog bolje akustike imala drvene stranice perforirane iznutra i stakleno pročelje. Svaki učenik je sjedio u svojoj kabini i imao par slušalica marke Sennheiser, koje je samo trebalo uključiti u uređaj. Profesoru je napravljena uzdignuta katedra sa centralnom jedinicom, koju je uključivao i isključivao ovisno o potrebama časa. Oprema je najviše korištena na časovima francuskog i latinskog jezika, kod profesora Enesa Kadića. Takva oprema je sigurno puno koštala i bila je daleko ispred svoga vremena. Međutim, kao i sve dobre stvari nije dugo trajala. Svijest đaka prema čuvanju opreme je bila obrnuto proporcionalna njenoj kvaliteti. 🙄 Već pred kraj našeg školovanja krajem sedamdesetih ta oprema više nije bila u funkciji.

Bez obzira na postojanje nove velike srednjoškolske zgrade u Dolcu, Univerzal je i poslije rata, sve do svog rušenja 2014.g. služio kao škola. Naime, zbog ogromnog priliva đaka u Tešanj tokom perioda 1992. g.-1995. g. postojeća školska zgrada u Dolcu nije bila dovoljna za sve đake. Tako su dijelovi ekonomske i građevinske škole dislocirani u Univerzal. Interesantno je da i danas kada nastaje ovaj tekst (2024.g.) školstvo doživljava preporod. Đaka je veoma mnogo pa čak šest odjeljenja ne može stati u zgradu srednjoškolskog centra, nego nastavu pohađaju u bivšem gradskom obdaništu.

Univerzala više nema a šta će biti na njegovom mjestu vrijeme će pokazati.

(Fotografije u prilogu je napravio autor teksta prilikom uklanjanja Univerzala 2014. godine.)