TESANJ.NET stranica grada
Na fotografiji gledamo pripreme za Dan škole Huso Hodžić u Tešnju. Neko će reći ništa posebno. 🤷 Ali ovo je fotografija iz maja 1974. godine, znači prije okruglo pola vijeka! ⏳🫣
Tu godinu ćemo pamtiti i po svjetskom prvenstvu u nogometu u Njemačkoj. Jugoslavija je tada pobijedila Zair sa nevjerovatnih 9:0! Prvenstvo je na kraju naravno osvojila Njemačka. ⚽
Josip Broz Tito je te iste 1974. g. proglašen za doživotnog predsjednika Jugoslavije. To je u stvarnosti značilo još šest godina predsjedavanja, jer je preminuo 1980. godine.
U Tešnju su te 1974. g. počeli sa radom Unico filter (danas Mann Hummel) i Enker. Vrijeme je pokazalo da je upravo pokretanjem tih dviju velikih fabrika Tešanj započeo transformaciju iz učmale kasabe u industrijsko – trgovačku silu.
Duh poduzetništva se prenio i na našu školu. Tako je naš razred 7.C da bi skupio pare za maturalnu ekskurziju u Bečiće organizovao prodaju sendviča. Prodaja je vršena u školi Huso Hodžić na drugom spratu, u prostoriji odmah lijevo pored stepeništa. Svaki dan smo kupovali gajbe hljeba i marmeladu u kantama i od toga u svojoj smjeni pravili i prodavali sendviče. Svaki dan je radila druga ekipa. Na kraju smo tako i skupili dobar dio para i sa razrednikom Husom Brkićem i nastavnicom tjelesnog odgoja Jelicom Jankov otišli u Bečiće. 💦🤿
Završiti osnovnu školu do tada je za veliki broj ljudi na općini bila gornja granica obrazovanja. Posebno za djevojke, koje su ranije napuštale školu zbog potrebe za obavljanjem poljskih poslova, ali i zbog udaje. Takođe i zbog tradicionalnih predrasuda da škola nije za djevojke. 🤷
Veliki broj ljudi je imao samo četiri razreda osnovne škole. Bilo je i nekoliko hiljada doslovce nepismenih osoba. Oni su se na dokumentima potpisivali umakanjem prsta u tintu pa prenošenjem otiska prsta na papir.
🤷
Otvaranjem dviju pomenutih modernih fabrika 1974. godine kriteriji su se pooštrili. Fabrike su morale formirati vlastite odjele nabave, prodaje i razvoja. Nove tehnologije i složeni proizvodni procesi su zahtijevali obrazovane radnike. Putovalo se na sve strane Jugoslavije i Evrope kako bi se obezbjedili materijali za proizvodnju i tržište za gotove proizvode. Manjak školovanog kadra je postao objektivna prepreka još bržem razvoju fabrika i općine Tešanj. Osnovna škola je bila minimum koji se tražio za proizvodne radnike. Srednja škola u Tešnju obrazuje učenike za sve širi broj zanimanja. Dovode se i profesori iz drugih mjesta. Daju im se i stanovi, samo da ostanu u Tešnju. Prestaju odlasci đaka u Doboj, Maglaj i Teslić zbog srednje škole. Ista ta zanimanja se konačno otvaraju i u Tešnju. Kreće i stipendiranje omladinaca na fakultetima. Pobjeda, Unico filter i Enker svake godine stipendiraju na fakultetima stotine studenata svih profila. Obrazovanje postaje imperativ, pušu potpuno novi vjetrovi. Tešanj se tih decenija na BiH sceni profilira u grad sa pravim kultom obrazovanja!! Grad i općina se konačno bude i iza leđa ostavljaju vjekovnu zaostalost i duh kasabe. 💨
Tih godina zaposleni u OŠ Huso Hodžić nisu ni bili svjesni da su na svom najsjajnijem historijskom vrhuncu. Redovna nastava sa ogromnim razredima od 36 pa i 40 đaka je bila iscrpljujuća sama po sebi. Područne škole u Raduši i Dobropolju-Mekišu su zbog brojnosti djece pucale po šavovima. Kadrovski i prostorno je škola bili rasprodana od 7 sati ujutro do 22 sata naveče. Pojedinci su radili duple pa i trostruke norme. I opet se nije odustajalo ni od dodatne ni od dopunske nastave. Takođe su i sve sekcije bile zastupljene. Školski kurikulum se maksimalno poštovao. 📚📖
Pored redovnih đaka u školu su upisivani i oni kojim je falio neki razred osnovne škole. A takvih je bilo na hiljade. Nastava za njih se dugi niz godina odvijala nakon 19 sati u učionici odmah lijevo kod ulaznog stepeništa u zgradu škole.
Ta ista učionica je preko dana služila djeci sa posebnim potrebama. Njih je učila učiteljica Zuhra Ibrahimpašić. Slabije đake se ponekad plašilo da će ih ako ne budu učili prebaciti u Zuhrin razred. 🫣
Djeca koja su se igrala pored škole su često bila zbunjena kada su nešto prije 19 sati stari ljudi dolazili u njihovu školu. Mada su ti ‘stari ljudi’ tada imali najviše tridesetak godina. 🤷
Nije bilo nikakvo čudo vidjeti djecu kako u kućama majkama ili očevima objašnjavaju razlomke ili sa njima ponavljaju hemiju ili fiziku. Bilo je i smijeha i ljutnje u tim situacijama. Onda su i vanredni kandidati u osnovnoj školi morali pokazati nekakvo znanje. 🤷
Na fotografiji se vidi skromno postavljen sto za učitelje i nastavnike OŠ Huso Hodžić. Voće dominira, ali se vide i suhomesnati aranžmani, kao i tanjiri salate. Tu su boce bijelog vina i vinjak Cezar, karakterističan po svojoj bijeloj zaštiti na čepu. Na vrata kuhinje je stavljen bijeli papir da se zaklone tamošnja dešavanja. Tamo se vidi gužva. Dovršava se glavno jelo, koje će biti vruće servirano kada dođu gosti. Sa sigurnošću se može reći da se radi o telećem pečenju iz rerne. 🥩
U školskoj kuhinji se održavala i redovna nastava iz predmeta Domaćinstvo. Taj predmet je predavala Zumreta Tutnjević koja je kao djevojka došla iz Fojnice, i udajom u Tešnju postala Hadžismailović. Časovi su najbrže prolazili kada su se pekli palačinci. Svi smo prvo morali naučiti savijati zglob kako bi sa ručnom mutilicom mogli napraviti smjesu. Najzabavnije je bilo prevrtanje palačinki bacanjem iz tave u zrak. 🥣
Na fotografiji Odbor za pripremu Dana škole dovršava svoj posao. U njemu su očito najaktivniji nastavnica biologije Suzana Popović i učenica Senaida Mulabdić Ida. One izgledaju zadovoljno jer upravo dovršavaju postavljanje stola.
Nastavnica Suzana je bila dosta stroga. Kada djeca rade kontrolni rad stolicu je dizala na katedru i odozgo posmatrala da neko slučajno nešto ne prepiše. Zato se jednostavno moralo učiti. 🤷 Poneki učenici i danas pamte detalj iz Suzanine lekcije o organima za disanje ‘zrak se u nosu zagrije, ovlaži i pročisti’. 😁
Za Dan škole nastavnica Suzana je odabrala kratku indigo plavu haljinu. Dužina je malo iznad koljena, sa istaknutom bijelom kragnom i bijelim završecima rukava.
I učenica Senaida je svjesna značaja Dana škole. Obučena je u skladu sa ondašnjom urbanom modom za mlade. Dolje nosi mini suknju i štrample. Gore je tanki džemper ispod kojeg je bijela košulja sa istaknutom kragnom. Na nogama nosi najnoviji model antilop gležnjerica kupljenih u Borovu. Te 1974. godine Senaida završava sedmi razred. Iduće godine na jesen planira poći u gimnaziju, a nakon toga ko zna u kojem smjeru je sudbina vodi. 🌠
