Sumnjiv je, dakle KRIV JE 2

Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo.
Francios Voltaire

(segment iz neobjavljene knjige povodom 34. godine postojanja jedne stranke)

Ovaj tekst nije nastavak prethodnog, pod istim nazivom, nego jedan od tekstova koji se nalazi u knjizi istog naziva. Ukratko ću iznijeti moj pogled na izborni stranački mandat 2019-2023. Naime, 12. augusta 2018. godine sam demonstrativno napustio sjednicu rukovodstva, Izvršnog odbora, sa riječima:“Sram vas i stid bilo. To se tako ne radi. Mene ovdje (u tom rukovodstvu) više nećete vidjeti“. Sjednicom je predsjedavao g-din Šemsudin Mehmedović. Nisam se vratio do kraja mandata, niti su me pozivali da se vratim. Ali pozvan sam na razgovor u kancelariju stranke tokom pripreme izbora za novi mandat, za mandat 2019-2023. U kancelariji su sjedili aktuelni predsjednik Šemsudin Mehmedović, g-din Suad Huskić, g-din Amir Kurtić i sekretar g-din Kemal Ibrić. Predsjednik Mehmedović je iznio svoje mišljenje, obzirom da on ne može ponovo biti kandidat za predsjednika zbog statutarnih ograničenja, da trebamo biti odgovorni i imati neki zajednički stav oko toga ko bi dobio našu podršku (onih koji su bili prisutni). Nakon uvoda me je pitao šta mislim?

Rekao sam da je sada važnije šta misli on kao predsjednik i g-din Huskić kao općinski načelnik, nego šta ja mislim. Uslijedio je prijedlog s njegove strane za g-dina Amira Kurtića. Ja sam prvi dao svoj komentar: Amira poznajem od 2001. godine, iz vremena kada je počeo raditi pripravnički u firmi Unico filter, sjedeći kod mene u kancelariji. Ako bih trebao prebrojati novac u drugoj sobi za koji ne znam koliko ga ima, smio bih poslati Amira i vjerovati mu da je toliko koliko on kaže. Ono što treba Amir kazati je da li on ima vremena da preuzme tu odgovornost, obzirom na poslove koje profesionalno radi u firmi. I drugo, ako kaže da ima, Amir treba da izgradi svoj osobni stav, jer do sada to nisam primjetio. Do sada i nije to bilo primarno važno, ali za nekoga ko je na čelu, to je veoma važno. Nakon toga je g-din Suad Huskić iznio svoj komentar. Uglavnom se složio sa onim što sam ja iznio. Na kraju g-din Kurtić je zahvalio svima i kazao da je spreman, ukoliko dobije podršku tokom izbornog procesa, tu poziciju i prihvatiti.

Tako sam, sa pozicije tadašnjeg rukovodstva, uvažen da iznesem svoje mišljenje. Naravno, to nije trebalo značiti da se kroz proceduru mora osigurati podrška g-dinu Kurtiću (shodno ranije definisanim lokalnim stranačkim procedurama i općim stranačkim pravilima izbornog procesa), nego da g-din Kurtić ima određenu podršku s vrha rukovodstva. Prvi puta nisam sudjelovao u unutarstranačkim izbornim aktivnostima ali sam neke informacije imao. Komunikacija prema aktivistima na terenu, po onom što je meni preneseno, bila je instruktivna („obavezujuća“) u korist g-dina Kurtića. Neki se s tim nisu složili, i kao protivkandidat se uskoro pojavio sam g-din Huskić, a poslije toga i g-din Alija Ogrić. Dan ili dva dana prije održavanja izborne skupštine, g-din Kurtić me posjetio i upoznao me da je postignut kompromis. Po tome, on dobija nepodjeljenu podršku za predsjednika, a tri potpredsjednika bi trebala biti: g-din Mehmedović, g-din Huskić i ja. On nije htio da me predlaže bez moje saglasnosti, i to je bio povod dolaska.

Zahvalio sam na posjeti i uvažavanju, te iznio svoje mišljenje. Nisam prihvatio takav prijedlog iz tri razloga: prvi, poruka koju bi time poslali članstvu bi bila loša. Sva četvorica nas, već smo bili, sa dugodišnjim političkim angažovanjem te je vrijeme da neko od mlađih uđe u najuže rukovodstvo i predložio da to bude mlađa osoba, žena. Drugi razlog, saznao sam da je kompromis podrazumijevao na neki način i podršku g-dinu Huskiću za treću kandidaturu na poziciju općinskog načelnika. Bio sam protiv bilo čije treće kandidature zaredom na tu važnu javnu poziciju iz suštinskih, a ne personalnih razloga. Time bi moj eventualni ulazak u rukovodstvo unio samo nepotrebnu konfliktnu diskusiju za nešto što je već nezvanično odlučeno. Treći razlog sam saopćio g-dinu Kurtiću ali ga ovdje neću iznositi.

Tako su primarnu odgovornost za lokalno funckionisanje stranke preuzeli: Amir Kurtić, predsjednik (tokom mandata i predsjedavajući Općinskog vijeća), Suad Huskić (potpredsjednik i općinski načelnik), Šemsudin Mehmedović, potpredsjednik, predsjednik kadrovske komisije i zastupnik u Paralmentu BiH (te Adisa Kokić, potpredsjednica i zatsupnik u Parlamentu FBiH, objektivno sa neuporedivo manjim uticajem). Ovaj mandat (2019-2023) nije završen redovnim stranačkim izborima kao u svim drugim općinskim organizacijama nego uvođenjem vanrednih mjera u općinskoj organizaciji Tešanj, nakon što je g-din Mehmedović napustio stranku i objavio formiranje nove stranke. I to samo nekoliko mjeseci nakon što je dobio jednoglasnu podršku rukovodstva općinske organizacije u kandidaturi za predsjedinka stranke na državnom nivou, te u trenutku kada je započeo redovni izborni proces na lokalnom nivou (koji je nakon toga, procjenom i voljom preostalog rukovodstva prekinut).

Ovaj tekst se ne bavi ničijom krivnjom, nego isticanjem odgovornosti za proces. Uvjeren sam da se svi trebamo suprostavljati devijacijama kada se one događaju (u mjeri u kojoj svako sa neke pozicije i uloge ponaosob može), sagledavati svačiju odgovornost u tom procesu periodično radi nove podrške, a ne osiguravati novu podršku upiranjem prsta u krivnje iz prošlosti. Oni koji su šutili kada je trebalo govoriti, trebalo bi da šute i sada kada se to što je bilo više ne može popraviti (ako se radi o tome). Oni koji su govorili tada, imaju pravo govoriti i poslije. Tako uvažavamo osobni integritet svakog ponaosob. Jer višak ambicije se može ostvarivati na grub način ili sa osmijehom, može se ostvariti prividnim demokratskim procedurama ili ne poštujući ih, ljudi su različiti. Sveti spisi, Božije objave, ukazuju na prvu naučenu lekciju ljudskog života na Zemlji: brat je ubio brata, a nije trebalo. A većina nas, u okviru ovog teksta i teme, transparentno slijedi posljednjeg Božijeg poslanika na koga su bacali vodu, kamenje i životinjske iznutrice a on bi nakon toga činio dovu Gospodaru svih svjetova da se takvima smiluje.

U ovom vremenu je neophodno uvesti minimum standarda: diskusija o ciljevima prije predlaganja kandidata, ograničenje o broju ponavljanja na ključnim pozicijama (makar personalno radili najbolje što je moguće povjerene poslove) prije predlaganja kandidata. Potrebna je veća podrška čelnih ljudi osposobljavanju saradnika i prepoznavanju nasljednika, a svi skupa više hrabrosti i nepristrasnosti u davanju prilika drugima. Od zajedničkih ciljeva ne treba odustajati, treba ih iznova preispitivati i koristiti najbolje alate i prakse da se oni dostižu, a ne treba smjer kretanja oslanjati samo na personalne izbore.

Mi, koje sam pomenuo u ovom tekstu, smo dovoljno dugo prisutni na stranačkim i javnim institucijama (i čelnim pozicijama) imali smo priliku dati doprinos. Nas ne treba ponovo birati kada dođe vrijeme izbora. Jer oni koji su doveli za četiri, 12, 20, 30 godina do novog prinudnog lokalnog vodstva ne treba da dobiju novu priliku. Svi mi imamo svoj dio odgovornosti u tome. Ne treba nas ni odbacivati. Treba poštovati doprinos koji smo dali. Naše iskustveno znanje može biti i dalje od koristi zajednici, a da ne stojimo u prvim redovima. Ne dajemo doprinos samo ako smo na čelu, nego i kada smo oslonac. Meni je, priznajem, lakše nego drugima koje sam pomenuo, jer ja sada nisam sudionik procesa donošenja odluka. A i neke važne lekcije sam odavno naučio.

O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020