Turbulencija

Jer, politika nije dječja igra –
posluh i potpora u politici su jedno isto.

Hannah Arendt

Prije nepune dvije godine ili 27. marta 2023. godine je objavljena moja kolumna pod nazivom “Trojka”, u kojoj je pisalo (između ostaloga):

Kako SDA nije našla odgovor kako da integriše društvo unutar FBiH (iako je HDZ politika u nekim periodima bila objektivno opravdanje), pojavila se samozvana “Trojka”, sastavljena od SDP, NS i NiP. Pojavila se nada u onome što je “Trojka” govorila prije izbora ma koliko zvučalo nerealno. Jedna mješavina socijal-liberalno-narodnih stranaka, koje je okupila SDA svojim načinom djelovanja, a održavaju ih zajedno želja da budu u vlasti (kao i druge, uostalom) ali i diplomatska podrška uticajnih vlada sa strane.

Oni već “vladaju” na nivou države Bosne i Hercegovine zajedno sa SNSD i HDZ, kako su sami uvjeravali mjesecima bh javnost: na bazi programske koalicije. Predsjednik SNSD-a, jedan od programskih koalicijskih partnera, samo u posljednjih sedam dana je izjavio:

• Ako Šmit nametne zakon o imovini, donijećemo odluku o samostalnosti RS,
  
• BiH nema suverenitet, ili se vratite na Ustav ili je neće biti,
  

U takvoj jednoj atmosferi (doduše, nije ništa tu posebno novo), koja nije ništa drugo nego atmosfera vanrednog stanja u iole normalnom društvu, “Trojka” se ponaša kao da je sve potaman (jer očigledno nemaju nikakav odgovor, uostalom kao ni SDA što nije imala) ali optimistično pravi korak dalje u potpunu tamu!?

Nakon nepune dvije godine, Trojka uvjerava javnost kako je tek sada Milorad Dodik prešao svaku mjeru, zaustavio evropski put Bosne i Hercegovine, te da oni to nisu spremni trpiti samo radi svojih fotelja. A šta bi “Trojka” rekla zbog čega je trpila dvije godine, od ovih izjava Milorada Dodika na samom početku zajedničkog rada? Šta je sa zakonom o državnoj imovini? Šta je sa suverenitetom i poštivanjem Ustava? Zar sve to nije preče od evropskog puta? Ili stvarno svi koji preuzmu vlast misle da ljudi sve zaboravljaju? Za sve ovo nema puno riječi osim nastavak javnog bezobrazluka onih koji rade najvažnije javne poslove, nedostatak osjećaja elementarne odgovornosti spram javnosti i priznanja sopstvenih zabluda, greški i loših odluka (blago kazano).

Šta rade oni koji su bili prije, i čekaju da se ponovo vrate? Javno napadaju ono što su i sami radili. Sve su ostalo nijasne, povodi i situacije. A oni koji se napadaju odgovaraju na isti način na koji su odgovarali oni koje su nekada napadani. Napad i odbrana je konstanta (ponekada odbrana prva napadne) u međusobnim političkim odnosima. Istina, “Trojka” je pokušavala ne svađati se javno, u kontinuitetu i intenzivno, ali to nije promijenilo način djelovanja Milorada Dodika. Ni Dragana Čovića. Razumljivo je to jer i Dragan Čović (HDZ) i Milorad Dodik (SNSD) provode strateške politike u Bosni i Hercegovini. Sve ostalo je taktika. Rukovodstva političkih stranaka koje se zalažu da zastava Bosne i Hercegovine stoji visoko na njenim granicama i u svim njenim gradovima, a pored nje i druge zastave koje odražavaju njenu strukturu, nisu u stanju priznati sopstvene greške, nedostatak zajedničke strategije i pogrešne taktike. U javnom međusobnom političkom nadmetanju oni su pravili od federalnog premijera lopova, a od državnog ministra vanjskih poslova kriminalca!? Pa ko bi razuman to sam sebi radio? Osim sljepilo borbe za vlast, ili bolje kazati načina na koji se bore za vlast.

Zar je teško kazati javnosti: Mi smo pogriješili. Imali smo nerealna očekivanja i pogrešnu taktiku. Ovo priznanje i izvinjenje nije zbog glasova na izborima, nego zbog našeg pokušaja da vratimo minimum povjerenja u javnu vlast dok još nešto pokušavamo uraditi. Nećemo više optuživati one prije nas, uradićemo što možemo u periodu do novih izbora i o svemu ćemo vas objektivno i pravovremeno obavještavati.

Ili, s druge strane, ima li snage da se čuje od onih koji su bili prije na vlasti: Griješili smo. Pozivamo aktuelnu vlast da ne pravi iste greške. Mi radimo intenzivno na sopstvenom osposobljavanju, na preispitivanju ciljeva, izradi strategije i uvođenju novih kadrova. Pozivamo i druge da u zajedničkom interesu diskutujemo kako da uvedemo novi način borbe za vlast, i novi način ponašanja i saradnje na vlasti. Neovisno o tome ko će biti u poziciji, a ko u opoziciji.