Neodgovorno je zamajavati narod lijepim a nerealnim pričama.
Grijeh je gladnom čovjeku pričati o lijepim jelima ako ga nećete nahraniti.
Te priče su poput saharina: slade ali ne hrane..
A. Izetbegović
Prije tri godine, u javnom prostoru je gromoglasno bila prisutna teza o nepodnošljivosti „tronošca“, o nesposobnosti i aljkavosti vlasti koju su osam godina dijelile SDA, SNSD i HDZ. Da bi se uklonio „tronožac“, trebalo je ukloniti prvo bar jednu nogu tog „tronišca“. I uklonjena je SDA (i DF). Uz podršku sa strane, i uz udruživanje opozicije protiv SDA predvođene „trojkom“ svim sredstvima (iako se i SDA opirala svim sredstvima), došlo se do „trojke“ u tronošcu“ uz SNSD i HDZ. Uz zatvaranje premijera Vlade FBiH prethodnih osam godina, g-dina Novalića zbog prekoračenja ovlaštenja (a ne zbog lopovluka, kako su politički protivnici i tužioci tvrdili). No nije ovo prvi puta.
Prije 25 godina, odnosno 2000.-te godine je bila slična priča uz podršku stranaca. Tada je „tronožac“ predstavljao SDA, SDS i HDZ uz priču da su za sve krive nacionalne stranke. I tada je SDA ostala izvan vlasti, a Alijansa za promjene predvođena SDP-om (i SBiH) preuzele vlast sa HDZ i SDS. U dvije godine koje su uslijedile pod vodstvom nove vlasti nije bilo bolje. Mnogi tadašnji funkcioneri SDA su sudski progonjeni, u najvećem broju slučajeva neutemeljenim optužnicima koje su podizali politički protivnici, fukcioneri koji su preuzeli vlast. Neki su završili u zatvoru zbog prekoračenja ovlaštenja a ne zbog lopovluka. Tako se već na narednim izborima (koji su tada održani nakon dvije godine) SDA uvjerljivo vratila u vlast.
Nakon osam godina, 2010. godine, SDP (uz podršku SDA) formira vlast sa SNSD i koalicijom prohrvatskih stranaka koje su bili opozicija HDZ-u, te HDZ ostaje izvan vlasti. Nakon četiri godine, HDZ se uvjerljivo vraća u vlast sa SDA i SNSD. Sada se može očekivati da će se naredne godine u vlast uvjerljivo vratiti SDA (i DF, i…) sa SNSD i HDZ (vjerovatno). Dakle, BiH će se vratiti na „tronožac“.
Nije namjera ovdje govoriti ko je više rušio institucije Bosne i Hercegovine, niti ko je više grešaka napravio u njihovoj odbrani, niti ko je više ustupaka napravio, niti ko je više neodgovoran spram institucija Bosne i Hercegovine te (ne)funkcionisanja vlasti. Cilj je podsjetiti na širu sliku, na duži period, na nepovoljan trend po institucije Bosne i Hercegovine, na nepovoljan trend u pogledu stabilnosti Bosne i Hercegovine, na trend jačanja etničkih podjela i separatizma, na kontinuitet izostanka prave podrške sa strane onih koji su zaustavili rat i kreirali Dejtonski ustav, na kontinuitet podrške destabilizaciji Bosne i Hercegovine onih koji su podržavali njen raspad oružanom silom i na nedostatak unutrašnje snage da se tome snažnije odupre nepovoljnom trendu koji se ostvaruje.
Kao što prije 25 godina nisu temeljni problem bile „nacionale stranke“, i kao što prije tri godine nije temeljni problem bio „tronožac“, tako ni sada nije temeljni problem „trojka“ (ma koliko kritika zaslužila i nezadovoljstva izazvala). Temeljni problem je odnos prema Bosni i Hercegovini službenih politika njena dva najveća susjeda i unutrašnjih politika koje rade protiv sopstvene države a u korist susjednih država. Sva energija unutrašnjih probosanskih snaga mora u fokus staviti ovo pitanje, tražiti odgovore i rješenja te istrajno raditi na njima. Kompromise treba praviti, ali negdje se granica mora imati po bilo koju cijenu. Tu granicu treba zajednički diskutovati i utvrditi. I to ne samo na nivou zvaničnih politika, nego i na stručnom, akademskom, univerzitetskom nivou ali i na ekonomskom nivou i nivou grupacija civilnog društva. A međusobnu političku borbu za vlast neka vode tako da svaka stranka uči iz svojih propusta i grešaka, neka svaka stranka izađe na izbore bolja nego što je bila prije, a ne da traži podršku upirući prstima kako su drugi gori.