Svako misli da će nadmudriti sve ostale
i u tome je naša nesreća.
Meša Selimović
Mi nismo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav.
Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.
Tako je Meša Selimović opisao Bosnu prije 52 godine. Ne znam da li bi Meša danas, da živi u ovom vremenu, nešto promijenio u svom opisu ili ne bi ništa. Čini se da nikada Bosna i Hercegovina nije prolazila tako neizvjesne odnose sa susjedima pa i unutar same sebe. U prošlosti je to bilo mnogo jasnije. Ovorene prijetnje i otvorene akcije su bile dosljedne. Danas govore jedno a očigledno rade drugo.
Mnogo je nepravde učinjeno Bosni i Hercegovini i njenim ljudima. Možda je najveća upravo ona koja koristi svaku situaciju da izjednači rušitelje i branitelje Bosne i Hercegovine, zločinačke politike i pojedinačne zločine, udružene zločinačke poduhvate i genocid sa komandnom odgovornosti. Izjednačeno je rušenje ustava Republike Bosne i Hercegovine sa odbranom tog istog ustava. Dejtonski sporazum je upravo to uradio. Snage koje su branile Bosnu i Hercegovinu nisu mogle dobiti više od toga. Ni danas ne mogu dobiti više od toga. Izborni zakon je samo aktuelna očigledna slika takvog stanja. Principi i prijedlog koje su četiri probosanke stranke ponudile odražavaju demokratske izborne principe zapadnog svijeta. Ali takav izborni zakon u Bosni i Hercegovini neće biti izglasan. Zbog činjenice da HDZ ne želi poštovati demokratske principe. Oni žele ekskluzivitet za sebe u Bosni i Hercegovini. Njih Bosna i Hercegovina bez tog ekskluziviteta ne interesuje. A taj ekskluzivitet nije ništa drugo nego nastavak udruženog zločinačkog poduhvata političkim sredstvima.
I u tome nema ničeg čudnog, čak ni nelogičnog ma koliko loše izgledalo. I tada (u vrijeme egzekucije udruženog zločinačkog poduhvata) je nosilac te političke platforme bio HDZ. Današnji HDZ se nikada nije distancirao, a kamoli odrekao te politike. Znaju to diplomate zapadnog svijeta koji ponovo poručuju da se domaći lideri moraju dogovoriti, da sve strane trebaju napraviti ustupke kako bi došli do kompromisa. A šta to praktično znači? Znači da je Bosni i Hercegovini, prije više od 22 godine, sasvim smišljeno oduzet naziv republika. Bosna i Hercegovina je država sa skromnim institucionalnim kapacitetom i bez efikasnih institucionalnih mehanizama. Ona je kao takva Dejtonskim sporazumom rekonstruisana i ostavljena kao međunarodni protektorat bez bilo kakve međunarodne odgovornosti. Odgovornost je ostavljena domaćim vlastima. I da su kako treba domaće vlasti, a ne ovakve kakve jesu, one ne bi mogle realizirati tu odgovornost jer nemaju demokratskih mehanizama. Institucionalni mehanizmi su ostavljeni njenim rušiteljima.
Stoga ne treba čuditi da su hapšeni generali Armije Republike Bosne i Hercegovine, i još se uvijek hapse, čak i član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegoivne. Republika Bosna i Hercegovina je napadnuta izvana (agresija susjeda) i iznutra (rušenjem Ustava Republike Bosne i Hercegovine na dijelovima njenog teritorija). Međunarodni sud pravde u Hagu nije dosudio nijednu presudu koja bi dovela u pitanje sam politički i vojni vrh Republike Bosne i Hercegovine u pogledu načina organizacije i realizacije odbrane međunarodno priznate države u pogledu međunarodnog ratnog prava. Ali sada institucije Bosne i Hercegovine preuzimaju stvar u svoje ruke i stoga su branitelji zabrinuti i reaguju emotivno. Branitelji Bosne i Hercegovine su u apsurdnoj situaciji jer umjesto da grade institucije Bosne i Hercegovine, oni im ne vjeruju. To nikako nije dobro. I trebaju sve probosanske snage odmah tražiti odgovor na ovo pitanje a ne utrkivati se populističkim izjavama koje neće ništa riješiti osim produžiti zabludu u kojoj se nalazimo.
Da bar mladi mogu iznjedriti novi pristup. Umjesto toga ovih dana mladi dvije probosanske političke stranke se javno prozivaju i optužuju. Nekada se od starih imalo šta naučiti, danas baš i nema puno. Stoga bih poručio mladima neka se okane ćorava posla, sjednu zajedno, razgovaraju i traže moguća rješenja na temelju savremenih znanja i vještina gledajući unaprijed.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj