Nijedno prijateljstvo nije slučajno.
William Sidney Porter
Kažu da smrt dolazi uvijek iznenada, svejedno da li čovjek bio bolestan ili zdrav. Naravno, nekada je to mnogo očiglednije, s manje iznenađenja a nekada baš onako iznenada. U petak, 08. juna 2018. godine ili 24. ramazana 1439. godine po hidžri, na drugi svijet je preselila duša Miralema Unkića. Znali smo da je Miralem imao operaciju prije nekoliko godina, i da je nastavio nakon operacije živjeti mirno. Ali vijest o Miralemovoj smrti me baš iznenadila.
Iako sam Miralema prvo upoznao kao čovjeka koji je oženio moju komšinku Mensuru, ipak sam ga stvarno upoznao kao kolegu kroz njegovo djelovanje u Općini Tešanj, u Općinskom vijeću i Službi za finansije Općine Tešanj. Nekako smo tada imali najviše kontakta, i najviše slaganja i neslaganja. Ipak bih izdvojio period kada je Miralem Unkić bio Predsjedavajući Općinskog vijeća Tešanj. Bio je to period poslije rata, od 1997. do 2000-te godine. U istom periodu i ja sam bio na poziciji općinskog načelnika.
Naravno, svi koji su poznavali Miralema znali su da je on bio privržen SDP-u. Ja sam dolazio iz SDA. U to vrijeme, na lokalne izbore u Tešnju 1997. godine, SDA je izašla u koaliciji za cjelovitu i demokratsku BiH (sa Strankom za BiH, Liberalnom strankom i Građanskom strankom). Ja sam bio na čelu te liste koja je osvojila 80% glasova, ali je mjesto predsjedajućeg općinskog vijeća u Tešnju dato opoziciji, odnosno SDP-u. Iako je OSCE bio uključen u pregovore, i traženo je da na neki način i opozicija uzme učešće u vlasti, ipak to nije bilo presudno. Mogu slobodno kazati da je bilo presudno to da smo znali da je kandidat SDP-a bio Miralem Unkić. U mojoj osobnoj percepciji (a u to vrijeme sam bio i predsjednik OO SDA Tešanj), nije bila važna ideološka i stranačka pripadnost rahmetli Miralema, nego njegova ljudska dimenzija. Već sam imao trogodišnje iskustvo u saradnji sa Miralemom kao vijećnikom, i znao sam da prihvata argumente, činjenice da postupa razumno i da je spreman na razgovor i dogovor. I da drži do riječi. A upravo to je bilo potrebno, baš kao što je to uvijek potrebno.
U prvi plan se ne stavljaju razlike, ma kakve one bile. U prvi plan treba da se stavlja ono što nas može približiti i voditi ka zajedničkom dobru. U javnim poslovima je to bilo moguće sa rahmetli Miralemom graditi. Pored toga imao je snažnu empatiju prema ljudima i htio je pomoći bilo kome.
Sticajem okolnosti, rahmetli Miralem je bio svjedok u sudskom postupku koji se protiv mene vodio zbog datih pozajmica iz budžeta Općine Tešanj za pokretanje tešanjske privrede neposredno nakon rata. Iako je taj proces protiv mene pokrenuo načelnik koji je poslije mene došao na tu poziciju i bio je član SDP-a, Miralem je kao svjedok tužilaštva svjedočio protiv optužnice. Ako su ljudske vrijednosti na prvom mjestu, vjerujem da se onda otvara prostor individualnim slobodama, međusobnoj saradnji i zdravim društvenim odnosima.
Imao je Miralem jedan izuzetan običaj. Nikada nije prošao Bajram niti Nova godina a da mi Miralem nije poslao pisanu čestitku.
Neka je rahmet duši Miralema Unkića, i hvala mu za doprinos koji je dao lokalnoj zajednici.