APAURIN (tešanjska priča)

Prizdravilo se malo ! Tek toliko da prošetam do apoteke i dopunim „arsenal“. U povratku kod „Haustora“ na Keminoj klupi dočeka me onaj moj Osmo (008). Uvijek svježe vijesti ima, direktno s čaršijskih sećija. Vjerujem mu. Jer, pobogu brate, uvijek pogodi „u sridu“.

Dobro je usmjerio i naštelovao antene !
Tako mi je,u jesen prošle godine (prije samih Izbora),progonozirao sigurnih „trinaest“za većinu u Općinskom vijeću Tešanj ! Rade jedni za druge, veli. Ispostavit će se 100% tačnim,ali tada nije znao da će im se prikačiti i onaj „nezavisni 14.“!

Elem, snimio me , pa će prilično glasno : „Znaš li,jarane, koga će ovi „strpati“ u Upravni odbor Apoteke !?“
-Otkud bih znao, valjda treba sačekati konkursnu proceduru !?, odgovorih i dosta isrpljen teškim korakom produžih prema Gornjoj čaršiji…

„Čućeš !!!“,dobaci mi .

Pogodio je Osmo sastav svih Upravnih i Nadzornih odbora do sada. Nevjerovatno precizno. I tako se ja onda i zamislih.
Pogodio mi je žicu. Sjetih se našeg druga rahmetli Jasmina Sisija… Ratna1992.godina.Vrijeme s početka rata.Četvrti sprat Ratne bolnice u Tešnju,prepun sanitetskog materijala,medicinskih pomagala i lijekova. Čekajući da se dole u podrumu Doma zdravlja napuni akumulator za moj radijski uređaj, ja u međuvremenu,u toj silnoj masi „medicine“ tražim i jedva nabasah na njega, magistra farmacije Jasmina Sisija Smailbegovića.-Odakle ti ovoliki MTS ?, više u šali, upitah ga.
-„ E moj jarane, ja sam vodio rat i prije rata.Apoteka i Centar za medicinsko snabdijevanje u Doboju,u čijem sklopu je djelovala i Apoteka Tešanj,bila je distributer lijekova i medicinske opreme za cijelu regiju. Primjetio sam kako se jačim intezitetom lijekovi i medicinska oprema usmjerava u region Trebave. Dao sam im na znanje da sam ih „pročitao“, te sam ih ucijenio povećanjem kontigenta prema Tešnju. I, upalilo je, doduše uz pomoć još nekih hrabrih i odvažnih koleginica u Doboju.
Bilo je i onih „organizatora otpora“, koji su me pokušali ušutkati ,eto zato da im time ne pokvarim uhodanu međunacionalnu idilu.
Poslijednji,od dogovorenih transporta lijekova, prešao je preko mosta na Ušću nešto prije negoli će „zastavica pasti“, a grad Doboj biti zatvoren…!“ (Jasmin je,inače, bio vrhunski šahista i kombinatorac za ne povjerovati,zato valjda i ovaj šahovski žargon sa zastavicom).

I tako, ja lagano hodim prema kući i razmišljam : Bože dragi, kako li bi danas Sisi,da je ovdje s nama,reagovao na ove marifetluke s Upravnim odborima !? Sjećam se njegove burne reakcije, kada je u Upravni odbor JZU Tefarm umjesto diplomiranog hemičara postavljen neki tamo metalski radnik,zaslužni član SDA stranke.
Kontam: Neće valjda opet !?, ali ono Osmino „Čućeš“ zvoni mi u ušima… i opet mi Sisi pred očima. Volio je Tefarm i borio se za njega.Čak i onda kada je s Cincom krenuo u avanturu s trgovinom mješovite robe, tamo negdje poslije rata.
I, vidi sada, svu tu njegovu brigu i borbu nadjačaće sitni, sebični, pojedinačni interesi podgrijani od rukovodstva vladajuće tešanjske oligarhije !
Sad me već i neka ljutnja spopade,i u behutu otvaram vrata stana, unuka me upitno pogleda, a ja, kao onaj Haso i biciklo,više za sebe prozborih:„Sve je to lopovlik!“,i hitro se latih tastature i evo…pišem ! Jer,Sisi mi ne bi halalio da sam ovo Osmino sveznanje prećutao !!!

Pišem i kontam : Što ne kupih Apaurin umjesto – Aspirin ???

PS: Kada je naš Sisi napuštao Ratnu bolnicu sa sobom je ,kao neku ratnu uspomenu, ponijeo samo bijeli mantil u čijem se džepiću uz olovku, nalazila i kutijica Bayerovog Aspirina s rokom trajanja negdje s krajem 1991.godine. Čuvao to kao Corpus delicti nekim grlatim hvalisavcima,koji sebe još nazivaše i humanitarnim radnicima.