Lokalna politika

Istina u politici mora čekati dok nekome ne postane potrebna.
Bjørnstjerne Bjørnson

Jedna od općih definicija politike je da je to proces i način na koji se donose odluke unutar jedne grupe ljudi. Iako se obično politika odnosi na vlasti, političko ponašanje se opaža u bilo kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudska bića. Politika kao takva pretpostavlja početnu raznovrsnost stajališta (primarno u zajedničkom, a ne ličnom interesu), pa je pomirenje razlika među uključenim stranama također jedan od njenih ciljeva. To se postiže predlaganjem rješenja koje se smatraju racionalnim i ispravnim. Druge članove zajednice je potrebno ubijediti u tu opciju, što se postiže diskusijom i uvjeravanjem. Stoga je komunikacija iznimno važna za politiku. Donešena odluka, iako teži zajedničkom dobru, može zadirati u suprotne interese nekih pripadnika određene grupacije, što otvara mogućnost da je oni ne slijede. Tipični rezultati politike su društveni sukobi, ograničenost resursa, planiranje budućnosti i odnosi s drugim zajednicama.

Lokalna politika se odnosi na lokalnu zajednicu. Ta politika je institucionalizovana primarno kroz odluke i propise koje donosi predstavničko tijelo građana – općinsko vijeće, a predlaže i provodi općinski načelnik sa administracijom i javnim službama. Primarni interes građana, kao i različitih političkih stranaka te raznih udruženja, trebala bi biti općinska politika, njeno unapređenje i njeno efikasno nepristrasno funkcionisanje a ne pojedinačne stranačke politike, različiti stranački prioriteti i interesi, te personalna nadmetanja. Jer iza općinske politike stoje javni resursi, budžet i ostali resursi, kao i profesionalna struktura uposlenih koji treba da nepristrasno i profesionalno djeluju u skladu sa propisima, potrebnim znanjima i kompetencijama a u najboljem interesu zajednice te na fer osnovi prema korisnicima javnih usluga kao i zajednice u cjelini. Kada se dogodi da općinska politika nije dominantno javno prepoznata, pa ni njeno funkcionisanje, tada se najčešće prepoznaju pojedinačne stranačke politike kao dominantne u pojedinim područjima i segmentima javnih usluga ili personalni uticaji. Naravno da je takvo stanje nepoželjno, stanje koje treba mijenjati, ako se i kada se konstatuje da je lokalna politika „podlegla“ upravo tome.

Uvijek je korisno i pozitivno raditi na ispravljanju nepoželjnih pojava, na otklanjanju deformacija i slabosti, na unapređenjima i takvu šansu ne treba propuštati. No takvu šansu ne treba ni upropaštavati. Ako se propusti otklanjaju novim propustima neće se dobiti plus. U društvenim procesima „minus“x“minus“ ne daje plus, to je samo još veći minus. Zato je važno ispravno, nepristrasno i neutralno interpretirati zakonski okvir, zakonske propise u djelovanju lokalne politike a ne sa pozicije interesa aktuelnih stranačkih pozicija u lokalnim organima vlasti. Na primjer, kada općinsko vijeće želi da interveniše svojim propisima u vezi sa politikom zapošljavanja u javnim ustanovama i preduzećima čiji je osnivač, ili politikom odabira rukovodne strukture (kako bi dodatno, na temelju zakona, uredilo ovo područje), onda to ne radi ciljano prema jednom segmentu niti na limitiran kraći period koji je vremenski povezan sa višestranačkim izbornim procesom. Propisi koji se donose u takvim i sličnim situacijama treba da imaju univerzalnu primjenjivost (neovisno o stranačkim rezultatima na izborima), jer oni kao takvi treba uvijek da imaju intenciju općinske a ne samo bilo koje stranačke politike. Posebno je to osjetljivo ako jedna ista mandatna struktura podržava ili nezainteresovano posmatra te procese, a zatim kao da se probudi iz sna i počne jednokratno intervenisati bez sagledavanje sopstvene uloge, ovlaštenja i odgovornosti u tom istom procesu.

Lokalni propisi ili smjernice bi trebali preferirati interes javnih ustanova i preduzeća u pogledu potrebnih znanja, iskustva i vještina, te biti u službi jačanja rukovodno-menadžerske odgovornosti za funkcionisanje cjeline ustanova i preduzeća u korist korisnika usluga. Svaka intervencija koja ograničava izvorna ovlaštenja direktora, ograničava i odgovornost, te takva intervencija relativizira pitanje odgovornosti organa upravljanja i menadžersko-rukovodne strukture. Radi se o iznimno važnim procesima za izgradnju dobrih praksi, nepristrasnosti pri obavljanju javnih poslova i podizanju kulture odgovornosti, te je potrebno da isti budu integralno i suštinski podržani od strane lokalne politike. Tako bi poželjna odluka općinskog vijeća u cilju profesionalnog, apolitičnog i bez direktnog uticaja političkih stranaka u javnim ustanovama i preduzećima bila: „Predsjednici političkih stranaka i članovi rukovodstva stranaka se ne mogu imenovati na bilo kojim rukovodećim pozicijama u javnim ustanovama i preduzećima čiji je Općina osnivač“. Time bi na neograničeno vrijeme imali definisanu općinsku politiku u ovom segmentu, neovisno o rezultatu izbora i ne bi ničije pravo uzurpirali niti se neovlašteno uplitali u zakonske procedure koje su u toku. Svi zainteresovani za te pozicije bi imali mogućnost ostaviti stranačku poziciju ili izgubiti mogućnost da budu imenovani.