Novi rat ili otcjepljenje RS!?

Cijena veličine je odgovornost.
Winston Churchil

Prije 12 godina sam napisao kolumnu pod istim naslovom, čiji početak prenosim ovdje: Ugledni analitičar iz Zagreba i profesor političke filozofije prof. dr. Žarko Puhovski, u razgovoru za novinsku agenciju Anadolija, o odnosu visokog predstavnika i velikih sila međunarodne zajednice prema BiH je kazao: “Nažalost, shvatit će prekasno da se u BiH dešava nešto zaista ozbiljno. Bojim se da ovo u BiH ne ode predaleko.”

A šta znači uopće “da ne ode predaleko”? U novi rat ili u odcjepljenje RS-e? Samo je još to ostalo, a sve drugo već je otišlo predaleko. Profesor Puhovski navodi da su posljednji protesti pred Parlamentom BiH razgolili situaciju utoliko što se sada jasno vidi da i ne postoje zajedničke institucije države BiH, nego neka vrsta konfederalnog skupa kao u bivšoj Jugoslaviji pred njen raspad. Iako je poređenje veoma loše po BiH, ono je u isto vrijeme u dobroj mjeri stvarno ma koliko se nekome ne sviđalo. Razlika ipak postoji: velike sile su bile saglasne i poticale raspad bivše Jugoslavije, a u slučaju BiH bar nema saglasnosti te vrste o raspadu BiH.

Uz prethodno, iste godine sam napisao jednu drugu kolumnu pod nazivom PIC ubija nadu. A PIC (Peace Implementation Council – PIC) ili Vijeće za implementaciju mira se sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu – obezbjeđujući finansijska sredstva, dajući trupe u sastav EUFOR-a, ili direktno provodeći operacije u Bosni i Hercegovini. Taj isti PIC već više od 12 godina najčešće izražava zabrinutost, Rusija je u cijelom istom periodu prvo počela biti suzdržana (prateći stavove Milorada Dodika, odnosno Beograda), zatim se nije slagala za zajedničkim stavovima PIC-a a dolaskom Christina Schmidta dodatno je radikalizovala svoj stav. Posljednjih godina PIC proziva za nepoštivanje Mirovnog sporazuma od strane RS, a u posljednjem zajedničkom saopćenju od 4. decembra 2024. godine, između ostaloga, stoji: “Upravni odbor PIC-a poziva sve strane da promoviraju okruženje koje pogoduje pomirenju, a to se može graditi samo na temelju istine, mira i pravde. Upravni odbor PIC-a poziva sve javne zvaničnike u BiH da prekinu s negiranjem genocida i zajednički rade na izgradnji povjerenja i razumijevanja…”

Reklo bi se, shodno samom nazivu, PIC je tu da upozorava, poziva i pazi da ne zarati, a sve drugo je na unutrašnjoj političkoj volji (koje nema) i snazi institucija (koje su slabe) kako će se odvijati. Je li to fer prema Bosni i Hercegovini? Nije. Je li to podrška braniteljima Bosne i Hercegovine? Nije. Je li to mi svi vidimo skoro punih 15 godina? Upravo to gledamo skoro 15 godina kao da ne vidimo. I nadamo se. I Svađamo se. Možda će Mile nastradati jer je prešao sve granice (odavno), a možda će nastradati i Bosna i Hercegovina, odnosno svi mi tako što ćemo svi morati prijeći sve granice pa šta bude. Molimo se da to toga ne dođe ali moramo biti spremni. Ipak se kreće. Pravni mehanizmi su promptno reagovali i Ustavni sud je donosio presudu koja se Dodiku ne sviđa. To je iznimno važno. Važnije od hiljadu saopćenja političkih stranaka ili izjava lidera. No završiću ovu kolumnu sličnim riječima kako sam završio onu prije 12 godina pod istim naslovom, ali ovoga puta posljednjom izjavom Harisa Silajdžića, prvog ministra vanjskih poslova nezavisbe Republike Bosne i Hercegovine:

“Jako je važno da imamo jedinstven nastup svih probosanskih snaga u Bosni i Hercegovini, uključujući i saradnju sa svim snagama u cijeloj Bosni i Hercegovini koje su opredijeljene za mir i izgradnju demokratske države”.


O Fuad Sisic

Fuad ŠIŠIĆ rođen je 20.06.1960. godine u Raduši (Tešanj), od oca Mehe Hadžimehić-Šišić i majke Nure, rođene Pobrić. Osnovnu školu, kao i Gimnaziju, završio je u Tešnju a zatim i studij mašinstva na Univerzitetu u Sarajevu 1984. godine.

Radni vijek je započeo u Unico filter početkom 1984. godine. Uz rad predaje stručne predmete u srednjim školama u Tešnju. Početkom aprila 1992. godine angažuje se u odbrani na različitim dužnostima da bi u julu 1994. godine izabran za Prijelaznog općinskog načelnika u Tešnju, a zatim 1997. godine i za Općinskog načelnika. U firmu Unico filter (kasnije MHBA) se vraća krajem 2000. godine i ostaje do 2008. godine u privredi. Krajem 2008. godine je izabran ponovo na poziciju Općinskog načelnika a 2012. godine i na poziciju Predsjedavajućeg Općinskog vijeća. U MHBA se vraća 2013. godine i ostaje do kraja 2016. godine. Od početka 2017. godine radi u privatnoj kompaniji SARAČEVIĆ, Tešanj.

Kroz neformalno obrazovanje prošao je edukaciju prodajnih vještina (USAID, MANN+HUMMEL), organizacijskih vještina (ADIŽES, Novi Sad), rukovodnih i menadžerskih vještina (CRESOM, Kalifornija; MANN+HUMMEL). Pohađao je mnoge edukacije u Bosni i Hercegovini i okruženju, kao i online edukacije. Bavi se pitanjima uloge rukovodstva i organizacijske transformacije uz elektronsku podršku, postavljanjem ciljeva, donošenjem odluka i korištenjem neophodnih menadžerskih alata.

Uz profesionalni rad je istovremeno obavljao niz drugih političkih, privrednih i društvenih poslova. Dobitnik je mnogih priznanja, a najznačajnija su: Lokalni lider desteljeća (Liga humanista), Najnačelnik (2011. godine), Plaketa Općine Tešanj (2015. godine).

Objavljene knjige:

- Početnica na računarima (1999),
- Reinženjering poslovnih procesa (2001),
- Rukovođenje (2003),
- Menadžerske vještine (2005),
- Nije kriv (2007),
- Rukovodni i menadžerski alati (2011),
- Organizacija (2013),
- Srcem i sredinom (2020)


Tešanj, 11.09.2020