(DE)POLITIZACIJA POLICIJE ?!

Novoimenovani ministar unutrašnjih poslova kantona Sarajevo najavio je “depolitizaciju policije”. U intervju koji je dao 24.11.2012. godine za Nezavisne novine, Pećanac kaže: ” I kao zastupnik u Skupštini KS borio sam se i zagovarao depolitizaciju policije. Naravno da depolitizacija, između ostaloga, znači i da neće biti sukoba na relaciji komesar – ministar. Organizirat ću zajedničke sastanke s komesarom i predstavnikom Sindikata policije, dajući do znanja da od sada neće biti nesuglasica u MUP-u. Predložit ću zakonske izmjene i dopune, odnosno jače sankcije za nošenje nelegalnog oružja, te implementirati sve što je u nadležnosti kantonalnog ministarstva, a za ono što nije u toj nadležnosti tražit ću mišljenje viših instanci.”

Sjećate li se neko doskorašnjeg predsjednika Francuske? To je onaj tip što je imao onu ženu poznatu po skandalima prije braka (nešto su mediji spominjali da je bilo i u braku, ali nije to sada ni važno, tip je izgubio na izborima). On se zove Nikola Sarkozi. Ona se zove Karla Bruni.

Za ovu priču nam je važan samo Nikola. O Karli ćemo možda neki drugi put.

Eh, sad, možete li se sjetiti koju je obnašao funkciju Sarkozi prije nego što je na predsjedničkim izborima pobjedio kandidata socijalista Segolen Royal.

Sarkozi je, naime,  obnašao funkciju Ministra unutrašnjih poslova Francuske. I po čemu je postao poznat i što mu je na kraju donijelo i pobjedu na predsjedničkim izborima u Francuskoj?

Tadašnji francuski ministar unutrašnjih poslova Nikolas Sarkozi je postao poznat po mjerama za suzbijanje demonstracija, nereda i sukoba sa policijom u  pariskom predgrađu Kliši-Su-Bua.

Demonstranti su tada između ostalog bacali i kamenice i molotovljeve koktele na policiju, palili su automobile, pa čak i policijska službena vozila.

Nasilje se proširilo i na okolna naselja. Zbog suzbijanja ovih nereda ministar unutrašnjih poslova Nikola Sarkozi je postao najozbiljniji pretedent za predsjednika Francuske. I kao što je poznato i pobijedio je tada na izborima.

Posmatrajući našu svakodnevnicu običan poznavalac prilika ostaje zbunjen kada su u pitanju nadležnosti unutar policijskih agencija u BiH.

Kao prvo, ima ih toliko da ih je prosječnom građaninu ove države teško zapamtiti.

Kao drugo, nikome nije valjda jasno u BiH, naročito u FBiH, ko ima kakva ovlaštenja, odnosno ko je kome rukovodilac,  ko rukovodi sigurnosnim agencijama ministar ili komesar (direktor) ili obojica ili nijedan ili pak sindikat? Ko koga tu imenuje i razrješava?

Zbog čega ovo pišem? Zbog toga, što da je kojim slučajem Sarkozi kao ministar imao “bosanske” ovlasti ministra policije, demonstranti bi mirno mogli popaliti cijeli Paris, dok bi se ustanovilo ko je nadležan, ministar, komesar, sindikat, nezavisni odbor, vlada, kanton, Federacija, Država, SIPA, OSA/OBA, FMUP odnosno FUP ,itd.

Sjetimo se samo ubistva nedužnog mladića Denisa Mrnjavca, tada je cijelo Sarajevo protestvovalo protiv tadašnje gradonačelnice Sarajeva i premijera kantona Sarajevo, mada su oni u lanci odgovornosti, odnosno hijerarhiji,  najmanje i krivi i najmanje ovlašteni za to (nažalost).

Isto tako, ako se malo prisjetimo “famoznog” Mevlida Jašarevića, i njegovog “terorističkog akta” na  ambasadu SAD u Sarajevu, na vidjelo je izašlo i to da niko nije znao koja od policijskih agencija treba da reaguje, MUP KS, Federalni MUP ili SIPA ili sve tri agencije zajedno.

Cijelu 2012. godinu građani odnosno BH javnost, u većem BH entitetu, je izložena dvjema oprečnim stavovima političara tj. stranaka o najavljenim izmjenama Zakona o unurašnjim poslovima Federacije.

Jedni su za to da se nadležnosti ministra unutrašnjih poslova “povećaju”, drugi su da sve ostane na istom ili čak da se nadležnosti komesara (direktora policije) “povećaju”.

Trenutno nam je situacija da je Federalni ministar unutrašnjih poslova više u formi “ukrasne slike”, on ne rukovodi, niti daje smjernice za rad FMUP-u tj. FUP-Federalna uprava policije, on nije rukovodilac direktoru policije, jer ga niti postavlja niti ga može smijeniti. Ministar eventualno može da kad se sve završi da traži izvještaj.

Slično je i sa ministarstvom sigurnosti BiH,  ministar se kako stvari stoje  najmanje “pita”, on se samo “slika” i daje izjave za medije, često zbunjen onim što rade policijske agencije, i može biti sretan ako dobije pojedinosti slučajeva koje vode te agencije. Valjda je to ta (de)politizacija policije da se ministar ne pita za ono za što inače bi trebao da se pita i za što je imenovan.

Glavno pitanje je zašto to nije tako u susjednim nam državama Srbiji i Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je zakon o policijskim poslovima jasan i prema tom zakonu “Vlada imenuje i razrješava ravnatelja (direktora) policije na prijedlog ministra unutarnjih (unutrašnjih) poslova”.

U Srbiji Ministar imenuje i razrješuje policijskog službenika-načelnika podružne policijske uprave, a u članu 21. Zakona o policiji jasno  stoji da “Direktora policije postavlja Vlada na pet godina, na predlog ministra, po sprovedenom konkursu i na način predviđen propisima o radnim odnosima koji važe za Ministarstvo”.

Zašto je ovo važno? Iz prostog razloga da ukoliko je stanje bezbjednosti, odnosno ukoliko su godišnji pokazatelji o stanju bezbejdnosti,  pogoršani da se jasno zna da je Vlada (aktuelna vlast) ta koja je odgovorna da može reagovati, donijeti odgovarajuće mjere i u krajnjem slučaju i smijeniti/promijeniti direktora, jer ukoliko to ne uradi izgubit će izbore.  U demokratijama, jasno je da kada dođe određena politička opcija na vlast, ona je došla na bazi nekih obećanja, ponuđenih mjera, prijedloga za poboljšanje, ali i zbog ne rada, sporosti, nezadovoljstva građana, afera, korupcija i sl. vlasti koja je izgubila izbore.

Dakle, vrlo jednostavno, mora postojati jasno uspostavljen sistem odgovornosti. Trenutno rješenje o postojanju Nezavisnih odbora za izbor i reviziju koji ocjenjuju direktore policije (komesare) pokazao je sve svoje slabosti na primjeru afere oko suspendovanog komesara u Unsko-Sanskom kantonu, ali i smjene komesara policije u Tuzlanskom kantonu.

Kome ovo odgovara? Pa, jasno je da odgovara najviše korumpiranim političarima, koji se najbolje snalaze kad je ovako sve definisano, odnosno nedefinisano.

Imamo slučaj da je trenutni direktor FUP-a blizak jednoj političkoj opciji, a ministar je iz druge političke opcije. A donedavno je bilo obrnuto da je tadašnji direktor bio blizak toj političkoj opciji (čiji je aktuelni ministar), a da su ministri 2002-2006  i 2006-2010 bili iz drugih političkih opcija.

Posmatrajući dešavanje u kantonu Sarajevo, gdje je sve do imenovanja novog ministra MUP-a KS pećanca,  trajao pravi mali “rat” u ministarstvu unutrašnjih poslova kantona na relaciji ministar-komesar i ministar-sindikat, zaista se samo po sebi nameće pitanje, je li ovo samo kod nas moguće? Je li moguće da se ovako nešto dogodi u manjem BH entitetu?  Vrlo teško, skoro pa nemoguće.

P.S.

U nedavnom razgovoru sa jednim od komandira policije policijske stanice MUP-a u RS-u, komandir nije mogao sakriti iznenađenje i zbunjenost, kada je kao gost prisustvovao Danu policije u jednom od kantona u Federaciji, i ostao zaprepašten (ne) reagiranjem i ignorisanjem rukovodilaca iz MUP-a tog kantona u momentu kada je na proslavu došao Federalni ministar MUP-a, čovjek prosto nije mogao da vjeruje da se tako dočekuje ministar policije entiteta koji se zove Federacija.