Ne može čovjek da ostane ravnodušan na dešavanja u Siriji, još manje na strašne događaje u Egiptu, ali i Iraku, Avganistanu,. ..
Nažalosti, po ovome kako stvari stoje, mi što nosimo lijepa muslimanska imena, a sva muslimanska imena su lijepa, smo najviše razjedinjeni, mnogo se mrzimo i previše jedni druge ubijamo.
I nikako da se opametimo, nastavljamo sa nesmanjenom žestinom da se i dalje gložemo.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nećete ući u Džennet (Raj) sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.”
Rekao je Pejgamber s.a.v.a: “Musliman je muslimanu brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga”.
ISLAM NAGLAŠAVA DA SU VJERNICI BRAĆA., DA JE MUSLIMAN MUSLIMANU BRAT.
Muslimanski svijet, Islamski ummet, se uvijek smatrao jednim tijelom u svojoj međusobnoj ljubavi, samilosti i međusobnom ophođenju.
Sve je to veliki stepen vjernika koji im je dragi Bog propisao radi učvršćivanja zajedničkog pomaganja.
Ova odlika se uvijek očitovala i treba da se očituje u krizama i teškim periodima koje ih snađu čime se formira solidarnost u osjećajima, prema hadisu hazreti Pejgambera a.s.: “Primjer muslimana u međusobnoj ljubavi, samilosti i blagonaklonosti je kao primjer jednog tijela. Kada jedan organ oboli drugi mu se organi odazovu vrućicom i nesanicom.”
Ovakav primjer visoke humanosti sasvim sigurno da nećemo naći kod drugih naroda. Sve ovo su odlike vjere islama, njegove temeljne postavke za izgradnju ummeta i jačanja međusobne ljubavi.
Oni koji posvjedoče kelime-i šehadet (Allahovo jedinstvo, da nema boga osim Allaha) i Muhammedovo poslanstvo su braća.
Dakle, ne proklamuje se da su samo selefije braća, niti da su vehabije braća, niti da su samo sufije i derviši braća, niti da su samo sunije braća, niti da su samo šijje braća, nego da su svi muslimani braća.
Hazreti Mevlana Dželaludin Rumi je čuvenim riječima: “…dođi, dođi, samo dođi, ko god da jesi, bilo nevjernik, bilo da se moliš vatri… naša karavana nije karavana očaja. ..i ako si hiljadu puta prekršio svoja obećanja, dođi, dođi, i još jednom… dođi”,……………………
Nije se ograničio samo na derviše, mevlevije, niti na rodbinu ili komšije, niti na stanovnike grada Konje, niti na muslimane, nego je pozvao i one koji nisu muslimani da dođu i da se iskreno pokaju Allahu dž.š., i na taj način ostvare istinsko bratstvo.
Jedan učenjak mu je napisao kako on nema prava da sve ljude poziva, pa mu je hazreti Mevlana napisao:
“I ti dođi !”.
A kakvo ponašanje-edeb promoviše Islam kao vjera govori i slučaj kada je jedna grupa učenika sjedila za ručkom zajedno sa svojim učiteljom-šejhom.
Dok su oni jeli prišao im je lopov-hrsuz i gurnuvši dvojicu učenika počeo je halapljivo jesti i uzimati hranu.
Naravno, učenici su ga otjerali, a učitelj im reče: “Što čovjeku zabranjujete njegovu nafaku?”
“Ali, učitelju, on je odgurnuo nas dvojicu i počeo jesti i uzimati hranu a da nikoga nije ni pitao”-rekoše učenici.
“Eto, kakvi ste, ne samo da čovjeku niste dali njegovu nafaku, nego ga još i ogovarate”- reče im učitelj.
Molim Boga da nas oslobodi djela koja nas razjedinjavaju, djela koja razaraju, molim Boga da nas počasti djelima koja uzrokuju vječnu harmoniju i ljubav među nama i da nas uputi na pravi put. Amin.