Omladina

“ Bilo bi divno ako bi mladost znala sve što može i starost mogla sve što zna.”

Burmanska poslovica

Omladina danas voli luksuz, ne voli lijepo ponašanje, prezire autoritet, nema poštovanje prema starijim. Bi li ovo mogao biti opis današnje omladine? Ne znam, ali ovako je čuveni Sokrat pisao o omladini u to vrijeme, dakle o stanju omladine prije skoro 2.500 godina. Ne znam da li bi omladina bila bolja ili gora ako bi ličila na svoje roditelje, ali znam da bi se omladina trebala truditi da bude bolja od svojih roditelja. Svakako, i trebala bi poštovati svoje roditelje, kakvi su – takvi su.

Pisali su mnogi da je vrijeme mladosti – vrijeme velikih ljubavi i velikih razočarenja. Ipak mi se čini da omladina nije nikada bila pred većim iskušenjima i izazovima. Roditelji su ih, manje-više, prepustili drugim od malih nogu. Umjesto roditeljske svakodnevne ljubavi prepušteni su snažnom uticaju putem tehnike. Ne postoji ni svijest, ni znanje, o tome šta to znači po razvoj ljudskog bića. Šta se dešava u razvoju ljudskog intelekta i stanju duše prepuštenim dominantnom uticaju sadržaja na elektronskim medijima. Može li dijete prepušteno neselektivnom uticaju svih dostupnih sadržaja putem elektronskih uređaja uopće razlikovati šta je ispravno a šta pogrešno? Mislim da svjedočimo da to ne mogu ni odrasli a kamoli djeca. Pa čemu se nadamo? Kakvu omladinu odgajamo? Kako omladini pomoći da spozna svrhu života?

S druge strane, ovosvjetski interesi onih koji imaju najveći uticaj ne biraju sredstva. Najuticajniji svjetski mediji su u funkciji nepravednih profiterskih instrumetalizacija, šireći strah i mržnju protiv islama i muslimana više od dvadeset godina. Vjerski vođa Irana, ajatolah Ali Homenei je o tome nedavno pisao omladini Evrope i SAD-a, tražeći od omladine da razmisli i istražuje o motivima tog rasprostranjenog ocrnjivanja islama. Između ostalog, ajatolah Homenei iznosi:

„Tražim od vas da ne dozvolite da opscenim i blesavim maskama između vas i stvarnosti naprave emocionalnu branu i tako vam oduzmu sposobnost objektivnog prosuđivanja. Danas kad su komunikacijska sredstva srušila geografske granice, ne dozvolite da vas izoluju vještačkim, mentalnim granicama. Premda nijedan pojedinac nije u stanju popuniti načinjene praznine, ipak svako od vas, s namjerom da osvijetli stvarnost sebi i svojoj okolini, može napraviti most nad tim prazninama, most sazdan od mišljenja i poštenja. Koliko god ovo unaprijed isplanirano sučeljavanje vas, mladih ljudi, sa islamom, bilo neprijatno, ono ipak može u vašem znatiželjnom tragalačkom umu proizvesti nova pitanja. Nastojanja na tragu iznalaženja odgovora na ta pitanja otvaraju pred vama vrijednu priliku za otkrivanje novih istina. Zato, ne propustite tu priliku za ispravno razumijevanje i percepciju islama, bez ikakvih predrasuda; e kako bi, zahvaljujući vašem odgovornom odnosu prema istini, buduće generacije ovu etapu historije odnosa Zapada prema islamu pisale s manje nelagode i s mirnijom savijesti.“

Ova poruka je, bez sumnje, toliko važna ne samo zbog samog povoda zbog kojeg je napisana, iako je i sam povod bio sasvim dovoljan, rekao bih ogroman. Ova poruka sličnog sadržaja, i da se ne dešava taj strašni scenario, je potrebna omladini cijelog svijeta, i našoj omladini u Bosni i Hercegovini. Poziv omladini da razmisli o svrhi svog života i svrhi života uopće? Jer, i danas bi vam Sokrat rekao da loše radite samo zato što ne znate (iz neznanja), da morate u svemu biti umjereni, da u životu treba da se fokusirate na vaš lični razvoj a ne gomilanje bogatstva, da sve morate da preispitujete, da morate da postavljate pitanja i da pokrećete debate. S ciljem da spoznate šta je ispavno, a šta je pogrešno i da ne žrtvujete ono što je ispravno zbog sopstvenih strasti, ličnih interesa i skrivenih motiva.