Amir Brka / LICE TEŠANJSKE STVARNOSTI

Uz pet godina »Tešanjskoga dnevnika« Huseina Galijaševića
i 500 »Tešanjskih hronika« Smart tv
(Kazano 10.9.2016. godine u CKO)
________________________________________________________

Na tešanjskome prostoru djeluju i drugi informativni mediji, ali mi večeras posebnu pozornost posvećujemo dvama jubilejima: pet godina Tešanjskoga dnevnika Huseina Galijaševića i 500 Tešanjskih hronika, sedmičnoga magazina u produkciji Smart tv. Stoga nam je istinsko i veliko zadovoljstvo što u Centru za kulturu i obrazovanje imamo priliku čestitati Huseinu Galijaševiću i Sedžadu Ibrahimkadiću za ono što su učinili za našu zajednicu kroz ovo vrijeme otkako proizvode i emitiraju Tešanjsku hroniku na Smart tv i Tešanjski dnevnik na portalu tesanj.net.

Mnoštvo je perspektiva iz kojih se može razmišljati i govoriti o ovoj temi, ali ja sam odabrao da večeras apostrofiram samo jednu stvar – koja je, po mome sudu, najvredniji doprinos što su ga ostvarili Husein Galijašević i Smart tv. Apsolutno sam, naime, uvjeren da mi danas ne možemo niti izbliza sagledati vrijednost ovih dvaju podviga – ali ne samo stoga što će vrijeme koje dolazi mnogostruko uvećavati dokumentarni značaj arhiviranih 5 godina Tešanjskoga dnevnika i Tešanjske hronike nego prvenstveno zato što će tek iz neke buduće tačke gledišta biti moguće jasnije i realnije sagledavati uistinu epohalni obrat javne slike o tešanjskoj sredini koji su Husein Galijašević i Smart tv postigli ovim djelovanjem o kojemu govorimo.

Moguće je da će se nekome ovakva ocjena doimati neutemeljenom i pretjeranom, ali pokušat ću da, u najkraćem, objasnim zašto smatram da je to zaista obrat i da je on od epohalnoga značaja. U poratnome vremenu Tešanj je, naime, u medijima dominantno tretiran na jedan više nego opskuran način – kako od pojedinih dopisnika bh. glasila s našega prostora tako i od uredništava različitih medija što nemaju ni ljudski ni profesionalni karakter i dignitet, a imaju mogućnost da, po subjektivnoj volji ili u nečijem interesu, neistinito kreiraju i javnosti projiciraju viđenje pojedinih bh. sredina. Ostvarivana je ta opasna praksa i iz nekih ideoloških, političkih i drugovrsnih interesnih centara, prvenstveno izvantešanjskih – ali i iz nekih što egzistiraju u Tešnju koji su, ko bi znao iz kakvih sve, ali svakako devijantnih motiva, spremni na odurne rabote usmjerene protiv vlastitoga zavičaja. Odvijalo se sve ovo nakon 1995. godine u kontinuitetu, u nekim kulminativnim momentima dostižući i tačku posvemašnje sotonizacije Tešnja.

Ovo o čemu govorim uočavano je i u intelektualnim krugovima izvan Tešnja. Evo šta je, na primjer, nedavno napisao prof. Enver Kazaz: “Tešanj je grad dvostruke demonizacije, one unutarbošnjačke i one velikosrpske. Unutrabošnjačkoj je cilj da izgradnjom slike o Tešnju kao radikalnom religijskom toposu i tešanjskom političkom lobiju vezanom za Stranku demokratske akcije pribavi poene određenoj političkoj grupaciji. Tu se politička borba prenosi iz domena politike na opći kulturni i civilizacijski sistem, pa se Tešanj prikazuje kao antimjesto kojim vladaju mračne, izvanhumane političke snage. Naravno, takva demonizacija raspada se pred licem stvarnosti u kojoj je Tešanj jedna od ekonomski najuspješnijih sredina u Bosni i Hercegovini, a u kulturološkom i civilizacijskom pogledu grad sa ogromnom tradicijom. Onoj velikosrpskoj demonizaciji ovoga grada cilj je izgraditi sliku prema kojoj je Tešanj topos srpske žrtve, a Srbima u Pousorju neka vrsta lokalnog simboličkog Kosova – koje za njihov lokalni identitet ima onu važnost koje simboličko Kosovo ima za srpski narod u cjelini.” (http://www.prometej.ba/clanak/kultura/enver-kazaz-naucna-dekonstrukcija-velikosrpske-ideologije-2623)

Ne prestaju takva nastojanja ni u vremenu u kojemu egzistiraju ovaj dnevnik i ova hronika, ali evidentno je da apsolutno gube bitku sa istinitom slikom koju o Tešnju, ne samo diljem naše zemlje nego i planetarno, razastiru Sedžad i Husein u svome ustrajnom nastojanju da objektivno, pošteno, odgovorno i dobronamjerno informišu o svemu što se ovdje svakodnevno zbiva. A to je bilo posve dovoljno: informisati, podastrijeti činjenice – bez osobitih komentara kojima bi se usmjeravajuće oblikovala recepcija javnoga mnijenja. Na taj se način sklapao mozaik o stvarnim nastojanjima i rezultatima naše sredine, o vrijednosnoj orijentaciji koja u njoj egzistira i koja determinira suštinu usmjerenja u svim oblastima naše prakse.

Obrat se, dakle, zbio u tome što se projekcija krivotvorene slike o Tešnju urušila u prašinu i što su realne informacije pokazale da su ovdje na sceni svakovrsne aktivnosti koje su zasnovane na univerzalnim humanističkim vrijednostima što usmjeravaju napore svih društvenih subjekata, i institucionalnih i individualnih, ka općenitome prosperitetu zajednice. Zato danas Tešanj više nije tema crnih hronika, kako je bilo u dugome periodu nakon 1995. godine, nego se stabilizirala isitinita predodžba o jednoj bosanskoj sredini koja može služiti i koja sve više drugima služi kao uzor. A nije se izmijenio Tešanj, pa da stoga više nije tretiran kao stanište mračnih sila, nego se izmjena zbila usljed informisanja koje je zasnovano na prenošenju istinitih vijesti o onome što ovdje činimo, a što pokazuje šta u Tešnju zapravo jesmo.

Ništa nije idealno, pa ni mi, ni pojedinačno ni kao zajednica u cjelini, nismo bez manjih ili većih problema o kojima također treba informisati i o kojima je nužno razgovarati kako bi negativne pojave i tendencije bivale otklanjane, a pozitivni procesi unapređivani i poboljšavani – ali daleko smo bili od crne slike i onda kad je ona planski i orkestrirano producirana. To je moć medija: da vas prikaže onakvima kakvi niste i da, uprkos onome šta zaista jeste, konstruira tvorbu koja biva bezmalo općeprihvaćena – ili da, zasnivajući se na istini, postigne ovaj preokret koji su, svakako uz aktivnosti i nekih drugih subjekata, prvenstveno proizveli Husein Galijašević i Sedžad Ibrahimkadić sa svojom televizijskom ekipom. Pa smo kao Tešanj, usljed pozitivnih vrijednosti kojima smo dominantno predani i posvećeni, usljed poduzetničkoga duha i angažmana – danas uočeni kao prostor u kojemu primarno stanuju humanističke vrline i afirmirani kao svijetla tačka u našoj zemlji. Ponovit ću: i ranije smo mi bili takvi kakvi i danas jesmo, ali smo iz različitih razloga predstavljani drukčije, a Tešanjska hronika i Tešanjski dnevnik radikalno su izmijenili tu praksu i primarno su omogućili formiranje i usvajanje istinite slike o Tešnju, zbog prirode i dometa medija u kojima se plasiraju dopirući do svih koje Tešanj zanima.

Taj je rezultat od nesaglediva značaja za sve nas i, kao sam na početku kazao, danas je to od neizmjerive vrijednosti, jer je prenošenjem istinskoga lica stvarnosti Tešnja ostvaren učinak koji višestruko utiče na sve što se zbiva i što će se u budućnosti u i oko Tešnja zbivati.

I evo – s ovakvim razlozima željeli smo prirediti ovo javno druženje sa Huseinom Galijaševićem i Sedžadom Ibrahimkadićem: da im kažemo da smo toga svjesni, da im odajemo priznanje za ono što su učinili i da im na tome svesrdno zahvaljujemo. Hvala Načelniku što je prihvatio da ovaj susret bude uvršten u program obilježavanja općinskoga praznika 9. septembra – Dana oslobođenja od fašizma. To je i oficijelna potvrda vrijednosti onoga što su Sedžad i Husein učinili i što i dalje čine.

Na kraju, neka mi bude dopušteno da kažem kako ja smatram da su njih dvojica i inače dragocjeni građani Tešnja, dakle ne samo zbog Dnevnika i Hronike nego i zbog drugih formi svoga plemenitog entuzijazma i zavičajnoga angažmana. Dovoljno će biti samo to da se sada prisjetimo brojnih dokumentarnih filmova što ih je o različitim tešanjskim temama proizvela Sedžadova Smart tv, te dviju izuzetno vrijednih Huseinovih knjiga – one o Lovačkome društvu Kiseljak i one o Pobjedi – pa će biti jasno da ovakva moja riječ nema tek prigodnu i kurtoaznu sadržinu.

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com