AMIR BRKA / OTROVNO KLUPKO

(Banalna naravoučenija)

Kao odgovor I. B. Strikanu, pjesniku

___________________________________________________________________

Noć je, kažu slijepi, najmračnija tik pred zoru,
ali leptira privlači lampa u mrklome prozoru,
vozovi dođu i prođu, a tuga dugo plovi niz šine,
ljepota zablista u duhu tek kada iz zjene mine,
ološ je cijenjen, jer pouzdano poznaje život,
i kada premine hulja, njezin je kovčeg ćivot

Za ptičijom pjesmom čeznu posječena stabla,
pod njinu bi krošnju htio kada lije kao iz kabla,
dospije li zoon politikon u kakvu opaku hajku,
plemenitoga se oca sjeti i silno da voli majku,
pokajnik će suzu da pusti, melodrama se štuje,
a ti sad vidi zbog čega svijetom tmina caruje

Historija je znanost da je homo homini lupus,
svjedočiš da sretan je vo koji upadne u kupus,
a onaj slon u porculanu, kad poznu dočeka dob,
motreći pred sobom samo posve izvjestan grob,
zaboravit će vlastita zala i mrijet će kao evlija,
ali za njim se klupko čovjekolikih zmija svija

Zabrinjava ako i pjesnik uz arhajski oganj šuti,
i on se samo pokatkad sjetiv svoga pozvanja,
jer svijetom se razliva otrov što ga toče okrutni,
a mainstream davno su banalna postala znanja:
usljed konformizma i ovoga posljednjeg žreca,
u dimu guši se duša, uz jecaj raspetog sveca

(26.8.2023.)