TESANJ.NET stranica grada
Dobro te poznajem, pa vjerujem da ćeš saslušati
što naumih da ti kažem. A najprije, istinu da život
nikakvoga smisla nema. No upravo zato je zanimljiv,
magičan je, neodoljiv, što i jest spoznanje koje me
je hedonistom učinilo, mada ne bih smio ustvrditi
kako sam mu porijeklo dokučio. Što me teži očaj
pred životom spopadao – to strasnije ga i ljubljah,
pa, naoko nelogično, ovakva je pozicija učinila
da posve slobodno svako svoje htijenje ostvarujem.
Ipak, uviđavan i obazriv sam veoma, da drugoga
ni na kakav način ne povrijedim. I ne zato što
bih možda zazirao od grijeha za koji će kazna
me čekati, jer nikada nisam vjerovao petparačkoj
propovijedi o tobožnjoj nadnaravnoj pravdi, već,
naprosto, stoga što sam razumio kako draž životna
ne pripada samo meni, pa, štaviše, da ni meni neće
namignuti ako ne bi sveodnosnom bila, makar drugi
ne ćutjeli ono što sam ja spoznao, te vječno ostali
beznadežnim robljem dogmatskih predodžbi što
ih od rođenja crnom ništavilu vode.
Sa tom željom – neka morem svojim s otvorenim
jedrom plove, u visine kakve samo naslutiti mogu
bez bojazni da se ustremljuju – tako sam živio, sa
sviješću o padu konačnom što nas ponaosob očekuje.
Pa i tebi još jedanput velim: opsjenare prezri, ma
kakvim se bogomudrim ruhom zaodjeli. Prevaranti
do jednoga to su, manje ili više vješti, a uvjerljiv
posebno je onaj među njima što je samog sebe
davno obmanuo, pa mu oči poput žeravice gore,
a njegove riječi prskaju i cvrče kao kapi vode
u ključalom ulju.
I još jedan savjet dao bih ti: ni rebelom nemoj biti
kakav otpočetka jesi. Narav svoju vrletnu zatomi,
pretvaraj se da ih, jadne, čak i podražavaš, jer tako
ćeš osvojiti prostor gdje ćeš moći da misao svoju
mniješ i želje da zadovoljiš, a više od toga, šta god
da poduzmeš, nikada ti neće dopušteno biti, kao
nikome što nije.
A šta te se uistinu tiče bilo koji od poslova javnih…?
Zašto da se žestiš ili, odan jalovosti kakve utopije,
radi ideala nekog da se trsiš, te da skončaš s jedom
i s gorčinom – kad već možeš ovaj nauk prihvatiti,
te da, poput mene, sretnim mrcem budeš, u ništavilo
da pređeš kad dođe trenutak kojeg se ne plašiš, dok
će oni što i pred životom strepe vlastitu ništavnost
kao mudrost suštu sve dok dišu njegovati.
