TESANJ.NET stranica grada
Da sam ološ, gnjida, smeće, oduvijek ovdje znaju,
ali ja sam postigao sve što može besprizorna hulja
dok tobože časno zbori, a cilju se poput lisca šulja
Dočepah se tako izobilja u ovome zagađenom raju
Samo onaj koji mene baš nikada uistinu ne iskuša
može izustiti da sam dobar insan, plemenita duša,
ali oni koji provjereno na djelu me pravom znadu
odmahnut će i kazati: Radi se o ljudskom smradu!
Zato mi je preostalo ono što me već žestoko žulja,
za buduće lik vlastiti, retuširan, da ovjekoviječim,
da rječitom maskom obraz od poganstva izliječim,
životopis da očistim od truleži, smrdljivoga mulja
Grabio sam, bezdušno zgrtao, nezajažljiv gomilao,
pa, milion kad izbrojah, na čvrstu sam granu stao!
Principi su, svi do jednog, vječito mi bili smiješni,
djed i otac zalud sjetovaše: Sine, nemoj biti grešni
Ali idu dani, osamdeseta će, eto, starim neumitno,
ne bih na to ni feninga dao da se glava moja bitno
ne izvitoperi: kraste krokodila kapuljačom krijem,
gadnu njušku pred obitelj svoju iznijeti ne smijem
Te pomišljam da se radi o izlivu duše mi rugobne,
odslikavaju se obrazom nakaznim i misli turobne,
jeziv preobražaj odvija se tako na mojoj vanjštini:
jednači se sa morbidnom psihom u njenoj suštini!
Kloni me se i unučad premda nisu bolji ni za jotu,
jer ostavljam i budućem svijetu prepredenu sortu,
a takva je i mogla da bude od zla oca i lije matere,
i potomstvo moje hlepi samo da se imovina zbere
Nek se skriju i kad kevću sve dok za imetak haju,
pa, kad poznu starost dočekaju, mahnito nek laju,
neka onda pametuju, jedu govna i odvažno pljuju,
bezobzirno javno klevetaju, imbecilno nek umuju
i otrovnom karakteru ljekovitog oduška nek daju!
Sve bilmezi, kao i ja, o svijetu nek drsko dociraju,
namazani svim mastima, kao sveci neka pridikuju
o ahlaku, o etici, gradivši se da ih cijene i poštuju
Uzor da im budem, na me da se uglédaju u životu,
jer sam najmudriji, kao vezir da sam ili muteselim
A kao amanet uzvišeni, zavještam im to što velim:
Istinu i pravdu, te utvare dajte sirotinjskom skotu!
