TESANJ.NET stranica grada
Kad se kaže Hamza Alić prva asocijacija vjerovatno vam je kuglaški olimpijac iz Zenice. Jedan drugi Hamza Alić rođeni Tešnjak, sada Sarajlija, u jednom drugom sportu žario je i palio šezdestih i sedamdesetih prošlog stoljeća.
70-godišnji Hamza Alić je u periodu od 1965. do 1980. godine bio je apsolutni šampion Bosne i Hercegovine u hrvanju. Prva „sportska ljubav“ ovom vitalnom starcu nisu bile strunjače, već boks. Daleke 1956. godine Hamza Alić iz svog pitomog tešanjskog sela Raduša krenuo je trbuhom za kruhom. Prva destinacija bila mu je rudarska Zenica.
Prvi posao mi je bio u zeničkoj Nami, današnjoj Zemi kao šesnaestogodišnjaku. Bio sam trgovac i taj posao sam radio do poziva u JNA. Prije nego što sam otišao u vojsku trenirao sam boks. Prvi mi je trener bio Salem Mulahasić. Tu sam trenirao tri godine i na nagovor mog trenera zajedno odlazimo u Sarajevo a klub mi je bio Partizan. Poslije tri godine trener Mulahasić vraća se u Zenicu, ja ostajem u bh. prijestoljnici. U Sarajevu se zapošljavam u Studentskom centru i tu sam radio dvadest i pet godina.
Vježbao sam boks u FIS-u i radi moje figuracije, bio sam visok, primjetili su me i hrvači. U tom periodu znalo se desiti da isti dan imam borbe u hrvanju u učiteljskoj školi na obali Miljacki a na rukometnom igralištu boks. Poslije nekog vremena shvatio sam da ne mogu se boriti na dva fronta, pa sam se odlučio za hrvanje. U tom periodu hrvačka liga bila je jaka u bivšoj Jugoslaviji. Svi su imali bolji uslove od nas u BiH. U hrvanju sam ostao do 1980. godine. Iz hrvačkog sporta nisam se povukao radi konkurenciji, već zbog godina. Želja mi je bila da „neki novi klinci“ nastave gdje sam stao.
Petnaest godina bio sam apsolutni šampion u hrvanju u BiH. Mnogi su me nagovarali da budem trener, no ja nisam htio. Kod nas se taj sport ne cijeni. Iako nisam u tom sportu i dan danas sam u kontaktu sa nekim svojim prijateljima, kao što je jugoslovenski šampion iz Zagreba Josip Čorak. Čorak bio je šampion, dok sam ja bio tri godine viceprvak nekadašnje Jugoslavije.
Jel bilo ponuda da kao uspješni hrvač promjenite sredinu?
Lagao bih kad bi rekao da ih nije bilo! Sedamdest i neke imao sam ponudu iz srbijanskog Aranđelovca i Ljubljane, od mog dragog trenera Svete Ćuka. Dobijao sam ponude iz Senegala kao takmičar i ponudu od Alžira do budem trener. No bio sam vezan za porodicu i svoju Bosnu.
Koja vam je borba ostala najviše u sjećanju?
Neće te vjerovati borba protiv Japana koju smo izgubili a jedini poen u kategoriji poluteškaša dobio sam ja. I ako gazite u sedmoj deceniji života i dalje izgledate vitalno? Koji je vaš recept za stabilnu i vitalnu liniju? Uvijek sam bio u sportu i danas dosta treniram, trčim, vježbam a dosta vremena provodim u bašti.
