Spasiti brata

“Pozivam za svjedoka vrijeme,

početak i svršetak svega – da je svaki čovjek uvijek na gubitku.”

Meša Selimović

Šefkija Selimović, brat Meše Selimovića je strijeljan 1944. godine zbog navodne sitne krađe. Navodne krađe jer regularnog suđenja nije bilo. U pismu, dostavljenom bratu Meši, napisao je da je nevin. Meša je već bio politički komesar Tuzlanskog partizanskog odreda, uticajni komunista. Meša nije mogao spasiti brata, ali je plakao kada je saznao za strijeljanje. Bilo je sve kasno. Ipak, Meša je ostao vjeran Partiji ali ne i svojoj ženi. Tri godine kasnije, 1947. godine, Partija je Mešu isključila iz članstva. U zapisniku iz 1949. godine pred jednom partijskom komisijom za povratak u Partiju, Meša Selimović je između ostalog izjavio: “Šesnaestog avgusta 1947. kažnjen sam isključenjem iz Partije, radi toga što sam, iako oženjen, održavao vezu sa svojom sadašnjom drugaricom, a krio sam to od Partije. Partijska jedinica Komiteta za kulturu, nakon ispitivanja cijelog slučaja, predložila je da budem kažnjen strogim ukorom. Međutim, Komitet saveznih ministarstava kaznio me isključenjem – “zbog neiskrenosti prema Partiji i zbog povrede proleterskog morala”, kako mi je saopštio sekretar moje jedinice Boro Perković. Ta pravedna, ali teška kazna mnogo me je pogodila, ali mi je i pomogla da se riješim mnogih nedostataka koje sam imao…”

Meša Selimović je poslije toga napisao dva sjajna djela koja su ga uzdigla na najviše stepene književnosti u Bosni i Hercegovini, ali i šire: Derviš i smrt, i Tvrđava.. Očigledna je drama koja se odvijala u samom Meši, drama je li mogao ipak učiniti nešto i spasiti život svom bratu. Stihovima iz Kur'ana Selimović započinje i završava roman, zaokružujući time cjelinu, cjelinu trajanja u vremenu u kojem je čovjek taj koji gubi. Ne može promijeniti vrijeme, zaustaviti ga ili vratiti. U taj okvir pisac smješta svoju priču. Izdavajam Ahmedov razgovar s Ishakom.

“Jesi li zadovoljan?- upitao je, gledajući me mirno.

Zadovoljan sam. Neću da mislim na tebe, htio sam da te ubijem.

Ne možeš me ubiti. Nitko ne može.

Precjenjuješ svoje snage.

Ne precjenjujem ja, nego ti.

Znam. Ti i ne govoriš. Ti možda i ne postojiš više. Ja mislim i govorim umjesto tebe.

Onda postojim. I utoliko gore po tebe.”

Je li Ishak njegovo drugo ja, njegov alter ego, ono što bismo mogli nazvati nečistom savješću?! Gdje smo mi danas? Šta je nečista savjest svakog od nas? Hoćemo li zbog svoje nečiste savjesti proganjati jedni druge? Vrijeme se ne može vratiti. Možda je neko propustio da učini nešto za drugog, da svom bratu olakša? Možda je čak učinio nešto što je drugom otežali ili će otežati? Ali, ko god i kad god da je propustio pomoći ili je odmogao, ne može zbog toga biti sretan. Ali može danas, dok još ima vremena, dok još nije prošlo naše vrijeme, uraditi nešto za svog brata. Može ne prozivati, ne napadati, oprostiti, podržati, osloniti se. Političke razlike su one koje mi proizvedemo. A ako treba ukoriti, kritikovati brata svoga neka to uradi u četiri oka, bez javnosti. Branitelji BiH ne mogu biti izdajnici. Svako može imati svoj trenutak slabosti bilo u govoru, bilo u pisanju. Šejtan ne spava. Ali svako može kazati: oprosti, i svako može napraviti jedan korak prema svom bratu kako bi bratu olakšao. Ne znam da li je Meša napravio taj korak, ali iz onog što je napisao očigledno je žalio čitav život što nije učinio više.

Naš sugrađanin Abdulah Sidran, gostujući na Al-Jazeera Balkans 25.08.2013. godine, veli da je Emir Kusturica do 1993. godine bio bh patriota, Bošnjak po rođenju, htio ne htio umrijeće kao Bošnjak jer vjeru i državu možeš promijeniti ali ne i etničku pripadnost. Sidran dalje tvrdi da je Emir Kusturica od 1993. godine promijenio svoj odnos prema BiH i Sarajevu jer je pritisnut, vjerovatno ucjenjen, od neke tajne službe za nešto pa sada priča i radi to što radi. Abdulah Sidran je našao način da brani a ne da napada Emira Kusturicu. To ima smisla, da tražimo način da se međusobno branimo (i kada ne možemo razumjeti govor i ponašanje nekog drugog) a ne da se napadamo.

Da bi odstranili nemir u našim dušama o kojem piše Meša Selimović. Da bi spasili brata.

 

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj