Pozitivna energija

“…neka govori dobro ili šuti… “

Muhammed s.a.v.s.

Antropologija je disciplina koja proučava ljudski život i kulturu, te sličnosti i razlike među ljudima: kako ljudi žive, šta rade, šta misle i kako se odnose prema okolini. Ona se bavi, u tom smislu, ne samo sa prošlosti nego sa sadašnjosti i budućnosti. Šta znači biti čovjek?

Riječ antropologija je nastala od grčke riječi antropos, što u prijevodu znači čovjek ili onaj koji gleda prema gore. U knjizi, Šta Kur'an kaže o čovjeku – uvod u Kuran'sku antropologiju, Safvet Halilović kazuje da Kur'an koristi temeljni naziv za čovjeka riječ insan. Riječ insan je u Kur'anu spomenuta 65 puta što je jednako ukupnom broju spominjanja faza stvaranja čovjeka (zemlja – 17 puta, sperma – 12 puta, embrio – 6 puta, gruda mesa – 3 puta, kost – 15 puta, meso – 12 puta). Prema prvoj etimologiji insan je društveno biće, biće koje je upućeno na druge ljude i koje ne može da živi samo. To znači da je čovjek podložan utjecaju okoline, tj. drugih ljudi, sredine kao i životnih okolnosti, a i on utiče na druge. Prema drugoj etimologiji, čovjek je biće sklono zaboravu. Čovjek je stvoren od zemlje, od prašine pomiješane s vodom, ustajale ilovače. Prvom čovjeku, Ademu a.s. (Adam, bibl.) je bilo odmah naređeno da nabroji imena stvari kojim ga je podučio njegov Stvoritelj, i on je to učinio. Ali prvu naredbu o zabrani, samo jednoj zabrani, primicanju jednom stablu, prvi čovjek je zaboravio i nije odlučan bio. Dopustio je šejtanu (vragu) da ga zavede. Zbog toga čovjeka treba stalno podsjećati i opominjati. I Stvoritelj je slao vremenom čovjeku poslanike i Uputu (u fazama), ali čovjek je ubrzo i iznova zaboravaljao, osim malog broja.

Za razliku od drugih stvorenja, čovjek je prihvatio ponudu slobodnog izbora i osposobljen je za taj izbor (Allah, Stvoritelj, Jedan te isti Bog koji je sve stvorio i koga priznaju u svim religijama makar ga zvali različitim imenima, osposobio je čovjeka Svojim Ruhom, dušom). Da nije te ljudske sposobnosti, čovjek bi bio samo materija bez slobodne volje. Kao Sunce koje obasjava Zemlju od postanka i nikada nije prestalo, i nikada nije promijenilo putanju, i nikada nije tražilo od Zemlje ni riječ hvala, a kamoli da je ispostavilo fakturu. Čovjek ima mogućnost izbora, čovjek može biti zahvalan i može biti nezahvalan. Čovjek može očekivati zahvalnost od drugih ljudi, i može to ne očekivati. To je individualna odluka svakog čovjeka. I danas ćete upoznati dva brata, sinovi istog oca i iste majke, kao da ste „jabuku raspolovili“ ali i one koju nisu ni nalik jedan drugom, do mnogih kombinacija između. Ne samo po izgledu, nego po ponašanju, po odnosu prema Stvoritelju, prema okolini, prema drugim ljudima i prema samom sebi. Ta individualna odluka je utemeljena na nivou osobne mantre, osobnog stepena izbavljenja, osobnog stepena imana i povezana je sa stepenom smirenosti srca i uma. Što je čovjek na nižem nivou sklon je većem očekivanju zahvalnosti drugih i nižem stepenu osobne zahvalnosti prema drugima. Ako je pozicija njegove osobne duhovnosti na veoma niskom nivou, čovjek čini stvari bez puno razmišljanja, jer u njegovom duhovnom svijetu realni svijet oko njega ne može biti gori nego što jeste. On ne osjeća ni na koji način da treba imati poštovanje prema bilo kome. Čovjek u takvom stanju teško može pomoći sebi, ili bilo kome drugom. U takvom stanju on postaje rušilačka mašina koju može bilo ko upotrijebiti. Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno i čini se bližim ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se potruditi. Zlo nosimo u sebi kao strast, a može postati pogubno ako se predstavi kao jedino dobro.

Ali, svaki čovjek je pod uticajem okoline, drugih ljudi, medija. Nikada tako snažan uticaj medija nije bio kao danas. Iz prostog razloga jer nikada nisu bili na tako visokom tehnološkom nivou razvijeni nosioci medija, nosioci podataka i informacija. Zbog toga nikada nije bila veća odgovornost onih koji iznose podatke i informacije putem tih medija. Mnogi se nadmeću u prenošenju loših vijesti, neprovjerenih izjava, kao da će dobiti muštuluk od nekog što vijest koju objavi bude gora. Na žalost, mnogi se tako ponašaju neovisno šta rade i čime se bave, ili se ničim osim smutnjom i ne bave. Govor je dobar ako je istinit i ako je društveno koristan, opravdan. Energija kojom pojedinac raspolaže može biti utrošena destruktivno ili konstruktivno, štetno ili korisno, ili čak ostati potpuno neiskorištena. Tako je i sa svakom organizacijom, zajednicom, društvom. Ono energije što se potroši beskorisno, ili ostane neiskorišteno, trajno je izgubljeno za korisne stvari, za poboljšanja, za bolji život koje se očekuje. Energija je i sve što poziva na reakciju. Drugim riječima, sve što nas tjera da razmišljamo na taj i taj način, osjećamo ili reagujemo. Energija nam dolazi u različitim oblicima. Stolica na kojoj sjedite, muzika koju slušate ili knjiga koju ste upravo pročitali, sve to izaziva nekakvu reakciju. Ali i dnevne informacije koje dobivate i izjave koje slušate. Kao što je Nikola Tesla u jednom intervju kazao:

Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čovjek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz vаsione; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko.

Ovaj tekst ću završiti osobnim iskustvom. U sedmici koja je iza nas, što se tiče naših života, primio sam u ulozi javnog funkcionera nezadovoljnu grupu građana iz Tešnja. Razgovor nije bio ugodan, ali je ipak uspješno završen. Shvatio sam da je slika onih koji su razgovarali samnom i slika koju sam ja imao, prilično različite. Iako smo se složili da je stanje u Tešnju drugačije nego u drugim sredinama u BiH, ja sam osjećao da oni ne vide ono što je lokalna zajednica činila svih ovih godina da stvari budu bolje nego što jesu. Pomalo sam to i osobno doživio, iako oni to nisu ni na koji način tvrdili. Mislio sam u sebi kako sam godinama davao sve od sebe najbolje što sam znao, a da se to o ovoj situaciji uopće ne vidi. Poslije sam prepoznao u sebi taj skriveni osjećaj, valjda potisnuti, tu ljudsku slabost očekivanja neke vrste zahvalnosti, priznanja a ne prozivanja. I poslije sam kazao, elhamdulillah, hvala Allahu. Ovaj prijem, ova grupa građana mi je pomogla da se izliječim od toga. Iskreno im mogu kazati hvala. Sada više ne očekujem baš ništa, mogu bez problema prihvatiti svaku kritiku, mogu nastaviti davati svoj doprinos koliko znam i mogu kao što sam do sada činio, ili ustupiti mjesto nekom ko zna više i može bolje. Jedino što nisam čuo od grupe građana s kojim sam razgovarao, s kojim je razgovarao i Kolegij Općinskog vijeća, nisam čuo zahtjev za ostavkom općinskog načelnika. Naprotiv, rekli su da oni to ne traže. Ali sam to sutra čuo na javnom servisu FBiH. Ostao sam u dilemi kome da vjerujem: sebi, grupi građana ili medijima, i u nadi da proradi pozitivna energija u ljudima.

Fuad Šišić

Raduša bb

7460 Tešanj