“Šta će reći historija? Historija će, gospodine, lagati kao i obično.”
Bernard Show
Ove godine obilježavamo 20 godina proglašenja vanrednog stanja na području općine Tešanj: 04.04.1992 – 04.04.2014. Dvadesetdvije godina nije malo, pogotovo kada se radi o historijski sudbonosnom događaju: odluci općinskih vlasti da se mora početi sa pripremama za odbranu jer se rat u Hrvatskoj uveliko dogodio, a JNA je gomilala naoružanje u BiH i naoružavala samo pripadnike i sljedbenike SDS-a.
Narednih 1325 dana (do Daytona) ili 1348 (do potpisivanja sporazuma o miru u Parizu) je bilo neizvjesno. Svaki dan je bio neizvjestan. Posebno onih 268 dana potpune vojne opsade. Vlast, Armija RBiH, policija, namjenska proizvodnja, ratna bolnica, narod – svi zajedno u odbrani RBiH, i Tešnja. Odbrana je bila dostojanstvena. Uspješno razoružani nelegalno naoružani pripadnici SDS formacija, uspješno uspostavljene linije odbrane, uspješno organizirane vojne strukture, uspješno osigurana logistička podrška, uspješno ostvarena saradnja i koordinacija sa 110. HVO brigadom. Sa mnogo teškoća, naravno. U vanrednim i krajnje nepovoljnim okolnostima ipak je sve funkcioniralo. Nije bilo ratnih zločina od strane pripadnika Armije RbiH i policije. Poštovao se zakon, običaji ratovanja, prava civila i ratnih zarobljenika. Danas je o tome mnogo lakše govoriti nego što je bilo, sve to, proživjeti. Danas o tome mogu govoriti i oni koji nisu bili izravni sudionici, mogu gledati sve drugim očima, s drugim ciljevima ali svi koji su ovdje bili 1325 dana, znaju veoma dobro da je odbrana Tešnja mogla služiti za primjer časne odbrane u krajnje nepovoljnim okolnostima.
Tužni smo i ponosni na svaki dan iz tog perioda. Tužni zbog onih koji su bili nedužni a stradali su od neselektivnog granatiranja i raketiranja Tešnja, do civila koji su stradali od snajperskih odstrela sa okolnih brda u naseljima Tešnja. Tužni smo i ponosni na one koji su položili svoje živote u borbi. Ponosni smo na sve koji su branili Bosnu i Hercegovinu. Tužni smo zbog osude Atifa Krkalića za navodni ratni zločin (šamar- grubo ponašanje prema dvojici civila). Tužni smo zbog pobijene djece i civila na Tešanjci usljed avio-raketiranja pilota vojske RS-e, a da još istraga o tome nije ni povedena. Ratni zločin je ratni zločin gdje god, od koga god i kome god se dogodio. Ali nije šamar ratni zločin, i nije preče istraživati šamar a ne istraživati ubistvo sedmoro djece i dva civila. Primjera je previše da bismo mogli ostati naivni. Branitelji Bosne i Hercegovine, i Tešnja, ne mogu „za živa sebe“ gledati da se mijenja karakter rata u Tešnju, da se mijenja istina o bilo kojem od 1325 sudbinskih dana. Zato je zbornik radova pod nazivom Tešanjski odgovor, Odbrana 1992-1995. godine i njene interpretacije u izdanju Centra za kulturu i obrazovanje, Tešanj od suštinske važnosti. Trebao bi svako kome je stalo do Bosne i Hercegovine, do Tešnja, i do istine da ovaj zbornik pročita.
Fuad Šišić
Raduša bb
7460 Tešanj