Nesporazum

 “Tri četvrtine svih nesporazuma nestaće sa ovoga svijeta,

kad se postavimo u položaj naših protivnika i shvatimo njihovo stanovište.

Onda ćemo se ili odmah složiti sa njima ili ćemo o njima misliti sa više razumijevanja.”

Mahatma Ghandi

Protekle sedmice, od prijatelja Namika Širbegovića, dobio sam knjigu jedne od najčitanije turske autorice koja živi u Strasbourgu, Elif Safak, pod naslovom 40 pravila ljubavi. Jedan od glavnih likova ovog romana, Aziz, je deklarirani pacifist s jakim čovjekoljubnim tendencijama, produhovljen čovjek. Na strani 201. Aziz tvrdi:

„Jezik, govorio je, više skriva Istinu nego što pomaže njenom otkrivanju, te su ljudi, posljedično, stalno u nesporazumima i predrasudama. U svijetu opsjednutom pogrešnim prijevodima, nema smisla biti neumoljiv i rezolutan o bilo kojem pitanju, jer je lako moguće da su naša najtvrđa uvjerenja zasnovana na jednostavnom i prostom nesporazumu i nerazumijevanju, Uglavnom, ne bi trebalo biti prestrog u bilo čemu jer „živjeti znači neprestano mijenjati boje“.“

Iako glavni lik Aziz govori o veoma specifičnim nesporazumima, ovo me je potaklo na razmišljanje o tome koliko je svakodnevnih nesporazuma među ljudima. Koliko puta je rekacija prijatelja prema prijatelju, kolege prema kolegi, unutar članova porodice, komšije prema komšiji proisteklo iz nesporazuma. O tome ne postoji statistika, a kada bi postojala vjerujem da bi bila veliko iznenađenje. Čovjek kada govori ostane često nedorečen. Misli jedno i govori, a drugi čuju i razumiju sasvim nešto drugo. Bez bilo kakvih loših namjera i pobuda. Naprotiv, samo zbog nesporazuma.

Iz osobnog iskustva znam da se mnogo puta reagovao nepotrebno, kada se stvari upotpune ili kada više razmislim o svemu vidim da nema mjesta mojoj reakciji. To me dovelo do pitanja povjerenje. Ako ste u nekog stekli povjerenje onda je mnogo lakše. Steći povjerenje nije lako. Potrebno je dosta zajedničkog iskustva, različitih situacija, iskušenja. Ali kada imate s nekim pozitivno iskustvo, ne jedno, nego više njih, tada spoznate da postoji „čista duša“, fer odnos, onda svaku narednu riječ, govor, tekst razumijevate opuštenije, otvorenije i smirenije. Tada je u razmijevanju drugog sve manje nerazumijevanja, sve manje nesporazuma. Mnogo manje čovjek griješi ako pokazuje više razumijevanja, nego više nerazumijevanja.

Jedna priča govori simbolično o tome. Mladi bračni par se uselio u tek kupljenu kuću. Sljedećeg jutra, dok su doručkovali, žena pogleda kroz prozor i opazi komšinicu kako širi veš na svom balkonu.

„Kako joj je prljav veš! Ne mogu da vjerujem. Pa isto kao da ga nije ni oprala“, rekla je.

„Možda joj je potreban drugi prašak, a možda uopšte i ne zna da pere, jadnica.“

Muž je ćutke posmatrao, i činilo se da ga to nije zanimalo.

Ali svaki put kad je komšinica širila veš, padali bi isti komentari.

Iz dana u dan.

Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu kad je vidjela da je komšinicin veš čist kao snijeg.

Reče mužu:

„Pogledaj, konačno je naučila da pere. Ko li ju je samo naučio!“

Muž joj odgovori:

„NIKO!! Ja sam oprao naše prozore.“

Često je u životu tako. Da bi bolje razumjeli druge potrebno je da očistimo svoj pogled, svoju misao, svoju dušu.

Fuad M. Šišić