Nafaka

“Nafaka je nešto čudno. To je sreća. Ali i nije. To je sudbina. Ali i nije.

To je ono što je od Boga dato. Ali, opet, i ne mora biti tako.”

citat iz filma Nafaka

 

Slušao sam mnogo puta razne diskusije kada je nafaka u pitanju ali i čitao mnoge izreke na tu temu: Niko ničiju nafaku ne može pojesti, Drugi dan – druga nafaka, Što je moje – doći će, i slično. Značenje riječi nafaka se kreće od onog „što je čovjeku suđeno da na ovom svijetu pojede”, „sreća, dio sreće, sretan dobitak“, „sudbina – predodređena opskrba“ do drugih pojedinačnih razumijevanja. Slično značenje ima i riječ mana. U Starom i Novom zavjetu termin mana pojavljuje se 32 puta, od toga 28 puta implicitno ili eksplicitno opredijeljen kao hrana, kruh, hrana Izraelaca, slatki sok, medova rosa, koju su nekada imali za prirodnu supstancu, a najčešće za dar od Boga, nebeski kruh, anđeosku hranu i slično. Posljednja Božija objava Qur'an Časni spominje rizk (nafaka) 105 puta. Kod sjevernoameričkih Dakota Indijanaca riječ najbližeg sličnog značenja je wakan. Cijeli život je wakan, tvrdili su Dakota Indijanci.

Interesantna je priča o dvojici ljudi koji su raspravljali o nafaci. Jedan je tvrdio da ne mora ništa raditi a da će ono što je njemu propisano kao njegova nafaka njega naći, a drugi je isto tako vjerovao da nafaka postoji ali je tvrdio da se čovjek mora potruditi za svojom nafakom. Raspravljajući tako, opkladiše se. Prvi od ove dvojice je onda uzeo nešto hrane i vode, te se zaputio u pustinju kako bi potvrdio svoje mišljenje. Nakon par dana mu je nestalo hrane i vode, i on je nemoćan pao u nesvijest. Kada se probudio vidio je karavanu oko njega koja ga je spasila, a vodić karavane ga je počeo ispitivati odkud on pustinji. Ovaj mu ispriča svoju priču i opkladu sa prijateljem. Nakon toga vođa karavane naredi da mu udare 20 bičeva. Čovjek je počeo zapomagati, kako ništa nije kriv, zbog čega bi ga sada bičevali? Na to mu vođa karavane odgovori: Ja 20 godina vodim karavanu kroz pustinju i nikada nisam zalutao, a sada sam zbog tvoje nafake prvi puta izgubio ustaljenu stazu.

Nafaka će ostati neispričana priča za ljude. Nezavršena rasprava. Nedostignuto znanje. Ostaje vam na slobodu izbora da vjerujete ili ne vjerujete kako nafaka postoji i kako je predodređena. Mnogo je različitih primjera u životima ljudi. Možete ih vidjeti svakodnevno. Tako je oduvijek bilo i tako će zauvijek biti. Niko živ ne zna kolika mu je nafaka. Ali svaki čovjek ima obavezu da se trudi. Čovjek nije ni ptica, ni riba, ni lav. Vjerujem da sve živo ima svoju nafaku. Ono što nije rođeno ono nema nafake. Ne može se kazati da kuća ima nafaku.

Neki ljudi spavaju deset sati i ustanu lijeni, kao da nisu ni spavali, a drugi spavaju pet sati i ustanu vrijedni, raspoloženi, smireni, radi bereketa u vremenu. Rani jutarnji sati su mubarek (sretno, blagoslovljeno) vrijeme i u njima se nalazi bereket. Čovjek može da uradi i dostigne stvari u tom vremenu koje ne može da uradi u drugim vremenima. Ukoliko imaš neke poslove i ne nalaziš vremena da ih uradiš, i nailaziš na prepreke, pokušaj da ih uradiš u ranim satima i uvjerit ćeš se u bereket tog vremena. Riječ bereket označava mnogostruka dobra koja su učestala i konstantna. Jezičko značenje ove riječi je: povećanje, rast, mnogostrukost, stalnost, konstantnost i učestalost. Bereket može da bude i u imetcima, djeci, životu, vremenu, djelima, i u svemu općenito.

Čovjek može živjeti bez automobila, mobitela, laptopa ali ne može bez vazduha, vode i hrane. Vazduh, vodu i hranu čovjek nije napravio jer stvaranje ne pripada čovjeku. Čovjek je u želji za bogatstvom, za uživanjem sebi otežao disanje jer je vazduh sve više zagađen. I čiste vode za piće je sve manje. Čovjek sije sjeme, uložio je velike napore da iz zemlje uzme više. Ali čovjek ne određuje da sjeme proklije, da biljka raste. Razne modifikacije i vještačke tvari povećavaju prinose po nekoliko puta. Ali čemu to vodi niko ne zna. Hrana je sve manje zdrava. Čovjek se izgleda teško može pomiriti sa svojom svrhom na Zemlji. Čovjek je na Zemlji namjesnik, korisnik i upravitelj a ne njen gospodar. U vremenu čeka odgovor na sve ljudske budalaštine. Kada će taj odgovor čovjek prepoznati, otkriti, ne zna se. Bilo bi bolje da je čovjek svjestan predodređenosti nafake i da je svjestan svoje odgovornosti za dohvatanje i trošenje te nafake. Čovjek bi trebao demonstrirati aktivnost (stvoren je sa svim što mu je potrebno za to) i demonstrirati odgovornost za tu aktivnost (misliti i djelovati ispravno, ne prelaziti granice, činiti dobro a ne činiti štetu drugima, ne uzimati ono što mu ne pripada niti od drugih sa kojima živi, niti od onih iz budućnosti). Kada bi čovjek uskladio svoj život sa svojom svrhom postojanja, Zemlja bi bila bolje mjesto za život nego što danas jeste. Još uvijek bi na njoj živjeli ljudi sa različitim nafakama, ali bi bilo manje sebičnosti i zavisti, manje oholosti i poniženja, manje nasilja i nepravde. Ne bi bilo ni MMF-a, ni milijarderskih dugova nastalih na kamati, na uzimanju od onih koji su u nevolji. Ne bi bilo nerazumnih dugova koji se ostavljaju budućim generacijama.

 

Raduša, 21.07.2014
Fuad Hadžimehić