Šta će mi život bez tebe, moj anđele

”Teško je biti pod vlašću goreg od sebe.“

Demokrit

Zvonimir Stipčić Miš je napisao pjesmu Šta će mi život bez tebe, moj anđele? koja je izvedena na festivalu Split 90. Političku verziju ove ljubavne pjesme izveo je predsjednik jedne političke stranke 05.08.2014. godine izjavom za javnost, te podsjećajući javnost da je premijera iste bila 15 godina ranije u Parizu. Ovaj političar je svoju verziju naslovio: Svi smo anđeli s jednim krilom, možemo letjeti samo zagrljeni.

Pitam se šta ljubav i politika imaju zajedničko? Ono što sam našao zajedničko je strast. Ljubav, začinjena onim što pravoj ljubavi ne pripada kao i politika, začinjena onim što politici ne bi trebalo da pripada otkrivaju da se u oba slučaja radi o ljudskoj strasti. U prvom slučaju, ljudi se prepuste svojoj strasti i zbog toga najčešće nastradaju. Ljubav je samo maska, privid, iza koje se krije beskrajna sebičnost omotana navodnom ljubavi prema drugom. A u suštini se radi o zadovoljenju osobne želje, često požude, za drugom osobom koja može a i ne mora isto osjećati. Isti je slučaj kada se javi strast da se dobije ili zadrži vlast. Čovjek ubjedi sebe da je to za državu najbolje, za narod, za građane, za zajednicu. Onda iz tog ubjeđenja on sebi uzima obavezu, ponekad djeluje da se čak žrtvuje, u borbi za vlast. Ne zbog sebe, nego zbog drugih.

I u jednom, i u drugom slučaju, sve što radi do ušiju zaljubljena osoba je potpuno isto što rade oni koji se po svaku cijenu bore za vlast. Čine to samo zbog sebe, ne zbog drugih jer je njihova strast uzela maha da ju je krajnje teško ugasiti. Možete sasuti na njih hiljade litara vode ili čak takve osobe staviti pod vodopad, i možete računati da će strast biti samo na trenutak ugašena, ali će se već sljedeći dan javiti. To je stanje duše i srca. To nije smireno stanje duše i srca, već uznemireno. A kada su duša i srce smireni i zrače ljubav onda znajte da imate pravu ljubav za druge. Za svakog onako kako to i pripada. Pogrešno je pomiješati ljubavi, pogrešno je ljude posmatrati kao anđele, kao meleke jer ljudi to nisu. Ljudi mogu biti bolji od onih koji su stvoreni od svjetlosti, i gori od onih koji su stvoreni od vatre, i s tim treba računati. Ali ljudi ne mogu letjeti, niti trebaju letjeti. Ljudi trebaju hodati Zemljom ponizni i ponosni, i činiti sve što su kadri da zasluže takav položaj na Zemlji. Ponizni, jer mogu biti gori od onih koji su stvoreni od vatre – a nisu, i ponosni – jer mogu biti bolji od onih koji su stvoreni od svjetlosti – pa iako nisu, makar se trude.

Pred nama su još jedni izbori – demokratski, višestranački, parlamentarni. Uvijek su izbori važni, i oni koji kažu da izbori nisu važni urušavaju temelje demokratije. Na izbore se mogao prijaviti svako ko je htio i ko je smatrao da može uraditi bolje i više od drugih. Na onima koji glasaju, na građanima, je da ne biraju gore od sebe. Svako treba da glasa za boljeg od sebe. Ili ako o sebi ima tako dobro mišljenje neka glasa za najmanje goreg od sebe. Biraju se i članovi Predsjedništva BiH i to po Ustavu: jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat (i nijedan iz reda ostalih, još uvijek). Dobili smo imena kandidata, i to: Bakir je ranoranilac, proučavalac, oštar; Emir jezapovjednik, princ, knez, vladar ili vojskovođa; Mustafa je odabran, izabran; Fahrudin je ponos vjere, Adil je pravedan, pošten, čestit ; Mirsad je je princ, pisar, sekretar, obrazovan; Sefer je put, putovanje, zora; Halil je vjeran prijatelj, srce, koplje; Željka dolazi od želja, čežnja; Mladen dolazi od mlad; Dragan dolazi od drag; Martin dolazi od idolopokloničkog boga rata; Živko dolazi od životan, sposoban za život, vrijedan život; Vesna znači proljeće. Jedino Martin ima korijen imena u nečemu što ne bismo htjeli. A možda i Martin može doći od marta. Svi drugi kandidati imaju lijepo značenje imena. A i ovog Martina što se kandidovao znamo, djeluje pozitivno. Bosna je to, Bosna i Hercegovina. Nije ovo Amerika.

Amerikanci su birali između Baracka Obame i Mitta Romneya, između demokrata i republikanaca, njih 309 miliona su birali između dva kandidata. Ni značenja imena im nisu lijepa kao bosanskohercegovačka. Vjerovatnoća da su mogli izabrati boljeg bila je 50%. Manje od dva miliona Bošnjaka će birati između deset kandidata. Više od milion Srba će birati između dva kandidata. Oko petstohiljada Hrvata će birati između četiri kandidata. Vjerovatnoća da će biti između kandidiranih najbolji Bošnjak izabran je 10%, najbolji Hrvat 25%, najbolji Srbin 50%. Interesantno!

Samo da znate amerikaci su birali Predsjednika, a Bošnjaci, Srbi i Hrvati prema Ustavu trebaju birati Bošnjaka, Srbina i Hrvata u Predsjedništvo. Ostali biraju koga hoće. A i Bošnjaci su birali koga hoće, te su prije četiri godine izabrali Bošnjaka i Hrvata u Predsjedništvo. Tako je bar tvrdio HDZ, a po svemu što smo vidjeli, u to je uvjerio i druge. Bošnjaci bi mogli sada ostati pri sebi, ne miješati se u izbor drugih, jer bi to trebala niti naučena lekcija, a ni Željko Komšić nije kandidat.

I za razliku od bosanaca, amerikanci imaju zajedničku izreku: In God we trust (U Boga vjerujemo)!

Fuad Hadžimehić