U međuvremenu

“ Kada izgubim razloge da živim, umrijeću“
Alija Izetbegović

U knjizi „Bijeg u slobodu“, Alija Izetbegović je napisao: “Kada izgubim razloge da živim, umrijeću”. Oni koji vjeruju da kosmos i svijetovi nisu nastali slučajno nego da su precizno stvoreni, oni vjeruju i to da se čovjek slučajno niti rađa, niti umire. Niko se rodio nije a da nije predviđeno da se rodi, a prije nego što se rodi već je određeno kada će umrijeti. A šta čovjek radi u međuvremenu, u vrijeme dok živi na Zemlji, ili bolje rečeno dok je svjestan ili nesvjestan svog života i svrhe postojanja?

Radi šta hoće, jer ima slobodu izbora. Naravno, ovisi o tome u kakvim okolnostima se rodio, u kakvu situaciju i poziciju u životu dolazi, kroz šta sve prolazi, do čega mu je stalo i o čemu sanja? Jer postoje različita područja gdje ljudi sanjaju o slobodi, o hrani, o vodi, o ravnopravnosti,… gdje ljudi sanjaju o zabavi, o zlatu i svili, o najboljim autima i najljepšim djevojkama, o gej paradama i uživanju u alkoholu, drogi i prostituciji,… gdje ljudi sanjaju o miru, o radnim mjestima, o ženidbi, o dobrosusjedskim odnosima, o čistoći, razvoju, kulturi, sportu,.. gdje ljudi sanjaju o naciji, o vjeri, o dobročinstvu, o kažnjavanju ratnih zločinaca, o prestanku tiranije, o demokratiji, o prestanku demokratije, o državi,…Ipak radi se samo o iskušenjima u kojima se svi ljudi nalaze, u različitim iskušenjima. I ljudi su odgovorni kako reaguju na ta iskušenja.

Nema čega nema, ima svega na ovoj Zemlji što ljudi sami naprave, u međuvremenu, dok žive. Sebi i drugima. Ali ljudi nisu u stanju sami napraviti red na Zemlji, ni slučajno, ni smišljeno po svojoj pameti. Jer da nije tako, zar bi Vojislav Šešelj i Hosni Mubarak bili na slobodi? Dva suda, jedan međunarodni a drugi nacionalni. Prvi sa simbolima međunarodne zajednice, a drugi sa znakovima – ajetima posljednje Božije Upute ljudima. Ovi drugi još su strpali u zatvor demokratski izabranog predsjednika, i imaju podršku onih koji danas „štite“ demokratiju na Zemlji i određuju način života. Uz to, nazvali su ih radikalnim islamističkim desničarima. Nije važno šta to znači, važno je kakvu medijsku interpretaciju dobiva. U isto vrijeme u Izraelu se hvale što očekuju radikalniju desničarsku jevrejsku vlast. I to mediji prenosi bez riječi negativne interpretacije, i bez obzira na sva dosadašnja i nedavna stradanja u Gazi.

Ali mnogi ljudi niti slijede Božiju Uputu, niti slijede simbole koji su sami smislili. Takvi su sami sebe osudili oduzimajući sebi slobodu koju im je dragi Bog podario, slobodu da misle svojom glavom, i da osjećaju srcem kako bi mogli razlikovati dobro i loše, kako bi mogli sačuvati svoje dostojanstvo i dostojanstvo drugih ljudi, i kako ne bi robovali drugim ljudima iz nekih sitnih interesa. Jer svi interesi na Zemlji su zaista sitni interesi zbog toga što traju samo u međuvremenu.

Bijeg u slobodu u međuvremenu, dok je čovjek još živ, ima smisla. Makar se to ne svidjelo mnogima. Ostati u ropstvu, u strahu, u zaboravu istine da bi se živjelo bez slobode makar izvan zatvora – nema smisla. Govoriti nekome laž da bi mu ugodili je licemjerno, makar u međuvremenu bilo ugodno. Optuživati trojicu zbog toga što su jedan, ili dvojica krivi, nije sloboda. Govor činjenica je bolji od toga, ili treba šutiti. Činjenice dolaze iz prošlosti, a nada ostaje za budućnost. Onaj ko hoće neka vjeruje, a ko neće pa ne treba nikog silom u vjeru ugoniti, niti u naciju, niti u…

Ali silom treba spriječiti zlo, nepravdu, zulum. Silom treba red na Zemlji napraviti da se svačije pravo poštuje ali da se granice pogrešnog, granice zla ne prelaze. Samo je pitanje ko će to uraditi. Jer oni koji imaju silu čine zlo i nepravdu. Imenuju iste stvari različitim imenima, imenuju prave stvari pogrdnim imenima, a pogrešne stvari lijepim imenima. Kao što jedemo hranu sumnjivog kvaliteta iz najljepših pakovanja, tako slušamo laži umotane u najljepši riječnik.

Ipak, neko će dočekati, biće drugačije, i u međuvremenu.