Komunikacija

Budi odgovoran za svoja djela.

Cijeli kosmos je u određenom međusobnom odnosu, funkcionira povezan vidljivim i nevidljivim zakonitistima. Gledao sam jednu istraživačku emisiju o tome kako mravi žive, kako se bore za život, kako komuniciraju i pri tome sarađuju. Život pčela je u tom smislu mnogo interesantniji za ljude i njihove odnose. Čovjek je slobodan i nije u tom smislu „svezan“ nekim zakonitostima kojima su vezani drugi svjetovi. Veoma interesantno i jednostavno je primjetiti da mravi funkcioniraju na isti način hiljadama godina, kao što to čine i pčele. Pri tome, proizvod koje pčele proizvode svojim radom je veoma koristan za ljude i druga bića na isti način hiljadama godina, i taj proizvod se skladišti u heksagonalnom volumenu koji je kao takav optimalan volumen skladištenja hiljadama godina. Ljudi to još nisu dostigli. Ljudi, iako slobodni i razumom obdareni, iako postižu napredak u nauci, tehnici i mnogim drugim područjima oni u isto vrijeme proizvode nesagledive negativne posljedice po okolinu. Pčele ne proizvode ništa negativno po okolinu, naprotiv, pčele su korisne po okolinu. Mislim i pitam se kako je to moguće? Kako ljudi iz dana u dan prave nešto reda i više nereda, a pčele ispunjavaju svoju svrhu postojanja marljivo radeći iz generacije u generaciju, na isti način, bez promjene bez obzira na okolnosti. Jedini odgovor koji sam do sada našao, čitajući ono što nauka kaže o životu pčele, i ono što Gospodar svih svjetova kaže o životu pčele, je:

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!“ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju¹.

A onda odmah poslije toga, slijede sljedeća obavijest ljudima i pita ljude zašto nisu zahvalni:

Allah vas stvara i poslije vam duše uzima; ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo zaboravite ono što saznate. Allah je, zaista, Sveznajući i Svemoćni.

Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni!²

Čovjek misli (ili ne misli) i gradi različite odnose: odnos prema Bogu, odnos prema samome sebi, odnos prema drugim ljudima i prema okolini (drugim svjetovima, prema prirodi, okolini). Svaki od tih odnosa može se različito manifestirati, i čovjek je apsolutno slobodan da sam izabere taj odnos. Kada dođemo u sferu odnosa prema drugim ljudima i prema okolini onda se zakon mora poštovati. Zakonom se ne definiše sve, pa je društvena etika međusobnog odnosa ljudi i ljudi sa okolinom od posebne važnosti. Ispravna društvena etika pomaže da sudovi imaju manje posla i da društvo ima zdravije temelje.

Odnos čovjeka prema drugim ljudima, sa aspekta komunikacije, odvija se na ravni govora, slušanja, opažanja i pisanja. Kombinacija govora i slušanja prerasta u razgovor, kao što razmjena pisanih poruka predstavlja razmjenu mišljenja, podataka i informacija. Najčešće pitanje koje se postavlja pred većinu ljudi tiče se komunikacije u obliku neposrednog razgovora, a u posljednje vrijeme su tu i socijalne elektronske mreže. One su postale toliko aktuelne da ljudi sve manje razgovaraju, a sve više šalju jedni drugim ispisane riječi na brzinu, uglavnom se te riječi oblikuju kao reakcija na nešto prethodno kazano sa čime se onaj ko odgovara ne slaže. I onda izlazi na površinu opća ljudska nespremnost da se koristi logika, da se iznose praktični primjeri, da se u razmjenu mišljenja unose mudre dosjetke, da se bude strpljiv i koriste blage riječi, te da se ostane principijelan i dosljedan. Ili, još bolje da se, ako ne više od toga, a onda bar okrene broj ili uključi skype, te obavi neposredan razgovor. Odvojiti minut-dva da bi saslušali nekog drugog a prestali slušati samog sebe. Saslušati šta drugi ima da kaže, njegove argumente i teškoće, razumjeti njegovo stanje je važnije i svrsishodnije u komunikaciji i međusobnim odnosima od biti uvijek u pravu i imati stalne probleme. A šta znači tek ne biti uvijek u pravu i imati stalne probleme? Jer poruka koja nam dolazi i kroz primjer života pčela ukazuje na svrhu života samog čovjeka.

Ali umjesto toga, često vidimo nešto poput onoga da se “istrese” sve u lice ili u tekst, pa neka taj drugi vidi šta će s tim. Ili neka svi čitaju, s nastojanjem da se nekog ocrni, omalovaži, ponizi – ako je ikako moguće. Ili potpuno beskorisne i nepotrebne rasprave o stvarima koje naš život ni na koji način neće učiniti boljim, svrsishodnijim, da se ljepše osjećamo, da nađemo unutrašni mir. To nema smisla.

Povezivanje ljudi međusobno ne ide iz usta u uši, niti iz pisane riječi u oči čitalaca, u um slušalaca ili čitalaca. Povezivanje ljudi ide iz srca u srce. Te veze su nevidljive ljudskom oku, kao što su mnoge veze nevidljive ljudskom oku u cijelom kosmosu. Ako je naše srce čisto ono ima snage da se poveže s drugima. Sve drugo je privid, dobar ili loš, ali privid koji kada nestane ostanu samo ruševine. Ako ne postoji povezivanje među ljudima, postoji komunikacija do nivoa pojedinačnog ega, i nakon toga prestaje sve.

Raduša, 14. decembar 2014. godine