Taklid

“Ne idi iza mene – možda neću voditi. Ne idi ispred mene – možda neću slijediti.

Idi pored mene i budi mi prijatelj.”

Albert Kamus

Taklid je riječ koja je u znatnoj mjeri vezana za rasprave oko ispravnog slijeđenja u vjeri kod muslimana. Postoje različite interpretacije i stajališta o taklidu, o njegovoj osnovanosti u historiji islama i posljedicama. U slobodnoj interpretaciji taklid znači slijediti nekog drugog u onome što čovjeku samom nije dovoljno jasno, slijediti nekog učenog u poznavanju onog što je razumijevanje samog teksta Objave u različitim okolnostima, o promjenjivosti i nepromjenjivosti tog razumijevanja zbog vjerovanja da je sam tekst Obajave savršen i konačan došao od Stvoritelja svega stvorenog.

Ja nemam dovoljno znanja da bih o tome mogao više pisati, ali mi je dobar osnov da iskoristim ovo pitanje u socijalnom, društvenom kontekstu. Većina ljudi više voli slijediti i oponašati, nego uložiti dodatni napor u spoznaji i biti sam dovoljno originalan kako ne bi slijepo slijedio nikog. To ne znači da neće učiti od onih koji su primjer dobre prakse, ne samo interpretacije nego i života u interpretaciji, ali će još uvijek ostati u granicama općeg dobra i neće prelaziti granice koje je Stvoritelj proglasio zabranjenim. To je široko polje, čitavo prostranstvo, neuporedivo veće nego što bi čovjek za svog života mogao istražiti. Zato je interesantno pitanje zbog čega ljudi tako brzo, i tako olako prihvataju da nekog slijede a da prije toga ne upotrijebe vlastiti um, dostupnost pouzdanih izvora znanja te dođu do spoznaje koja će ih izvući iz pakla slijepog slijeđenja, koja će ih ostaviti na nivou samopoštovanja i poštovanja onih koje će možda i slijediti, ali će znati šta je suština, koji je put i krajnji cilj tog slijeđenja. Vjerujem da bi bilo mnogo manje ratova, trajali bi kraće, manje bi žrtava bilo i manje bi razaranja bilo. Lakše bi išli naprijed, a ne bi morali brzo ići. Bez žurbe bi imali ugodniji ambijent za život na Zemlji.

Nećete poslušati nekog samo zbog toga što je taj neko nešto rekao. Istina ne zavisi od ljudi. Ljudi nisu mjerilo, istina je mjerilo. A istina nije samo tekst nego i praksa. Stvoritelj svega stvorenog nije spustio vremenom samo objave nego je stvorio cijeli kosmos koji funkcioniše onako kako je rečeno u objavama, i kako je to društvena nauka potvrdila. Uz to, On je slao poslanike da budu primjer dobre prakse ljudima na Zemlji. I u našim svakodnevnim životima potrebno je puno razumijevanje i interpretacija, nikako pojedinačna i parcijalna. Može neko naučiti kako se popravlja automobil, ali da nikada nije popravio nijedan automobil. Takav neko je predavač, on nije primjer dobre prakse jer možda nikada nije popravio nijedan automobil i nikada neće biti majstor.

S druge strane, može neko popravljati automobil bez potrebnog znanja o tome šta se nalazi u automobilu. Ako ne zna šta sve treba znati rizikuje da napravi više štete nego koristi, ili da potroši mnogo vremena dok sam ne ovlada spoznajom kako automobil funkcioniše i postane sam svoj majstor. Ipak, taj još ima šanse da pred njegovom radnjom čekaju mušterije, ali pred radnjom koje nema – neće čekati niko.

Krajnji cilj spoznaje, interpretacije, znanja je olakšati život drugima. Uz to, ko to radi u ime Stvoritelja, svjestan šireg okvira ekzistencije bez koje ne bi bilo ničeg drugog, on se nada uspjehu na obadva svijeta. Ali tamo gdje se majstorstvo ne vidi direktno, gdje interpretacija može postati manipulacija bez ikakvog ograničenja, gdje onaj ko očekuje i traži da se slijedi može iz skrivenih motiva manipulisati drugima, treba biti višestruko oprezan. Ako sve to lokaliziramo na naše bh prilike, onda treba znati da se uspjeh političkih lidera mjeri po uspjehu efikasnosti javnih institucija. Sve drugo je manipulacija. Čak i ako razlozi za neefikasnost mogu biti opravdani. Ne postoji svijest o značaju i važnosti javnih institucija kod onih koji se bore na izborima. Dominira pojedinačna, parcijalna, stranačka, često samo etnička svijest o nekom drugom interesu ali ne o cjelini društvenog interesa, o funkcionisanju društvenih institucija. Zato, dragi ljudi, mislite svojom glavom.

Fuad Hadžimehić