Bošnjački narod treba da bude ponosan na svoju prošlost i svoju državu Bosnu

Ako bi se serjozno i uz to, bitno temeljito, radilo na bošnjačkoj povijesti, izučavajući sve povijesne tokove Bošnjačkog življenja u Bosni, onda izvedeni zaključci i nova spoznaja iste, ne bi bili adekvatni do danas usvojenom znanju o istoj. Međutim, iz temeljno izučene povijesti i zaključaka proizašlih iz tako serjopznog izučavanja Bošnjak bi dobio jasnu sliku o tome kako je, do sada, sva njegova povijest bila neiskreno pisana od njegovih prvih komšija, a osnova tih pisanja su konstrukcije koje su uklapane u povijesna življenja naših komšija, današnjih Srba i Hrvata.

Dakle, Bošnjak bi shvatio da je njegova povijest iskonstruisana te da se nije tako živjela i dešavala nego prosto izmišljala. Razloga ima više, ali osnovni razlog je taj što je Bošnjačku povijest pisao isti onaj koji je u svim tim stoljećima Bošnjake negirao, prezirao i fizički nastojao uništiti.

Pa šta se može očekivati od iskazanog neprijatelja, ali i povjesnog negatora?
Ako neko misli da je ono što su njihovi povjesničari pisali o nama, istina, onda se žestoko vara.

Na svu žalost i danas danile sva plejada Bošnjačkih povjesničara, oni koji su najpozvaniji da Bošnjaka uputi u njegovu povijest, te povijesno i osvijesti, učahurena u sve te povijesne neistine, čuva, beskrupulozno nameće i brani svu tu iskonstruisanu povijest Bošnjaka i ispire mozak mladom Bošnjačkom biću sa povijesnim nakaradnostima o njima samima.

Kada će se u tom smislu Bošnjak osvijestiti?
Radeći na tome, moja dužnost je upozoriti, ali i pokušati kod mlađih naraštaja Bošnjaka/inja, onih koji vole svoju prošlost izmijeniti u prošlim vremenima nametnuti stav o našoj povijesti. Potaknuti ih da razmišljaju o nama – Bošnjacima kao Evropskom narodu koji je tu od početka stvaranja civilizacije zasnovane na monoteističkom pogledu na svijet. Dakle, da su naši predci, ali i stari komšijski narodi, pa i čitava Evropa živjeli u teokratskim političkim zajednica formiranim na vjeri u jednog Stvaraoca. Da su, manje – više sve stare Evropske zajednice naroda formirane na ovim principima zahvaljujući Aleksandru Velikom kao začetniku tih tvorevina, a ne da smo tu nekakvim nakaradnim historijskim putem zaposjeli teritoriju, a što nam podmeću neprijatelji, a mi nikako da ih istinom razuvjerimo.

Naši neprijatelji podhranjuju teoriju da su Bošnjaci tu, u svojoj Bosni, nekim nakaradnim putem – nekom prevjerom iz jedne vrste kršćanskog krivovjerja ušli u islamsko učenje, te da smo naše islamsko učenje – vjerovanje prihvaatali od okupatora – Turaka. Dakle, da je naš monoteizam koji danas doživljavamo kao islam iz perioda Turskog osvajanja nama nametnut i da smo ostavili nekakvo staro kršćansko učenje. Da je kršćanstvo kao vladajuće u ovim našim krajevima od samog svog utemeljenja. A ništa nije tako.

Prije svega, kršćanstvo-katolicizam je vladajući tek od konca XVII stoljeća u Hrvatskoj, a u Srbiji i Crnoj Gori hrišćanstvo-pravoslavlje tek od druge polovine XIX stoljeća.

Bošnjački narod treba da bude ponosan na svoju prošlost i svoju državu Bosnu. Jedini je on čuvao njene granice i izgonio iz nje neprijatelje kada su kidisali da nas porobe i protjeraju.

Povijest je zabilježila samo period II svjetskog rata kada su zajedno udruženi u NOV svi njeni narodi pružili otpor fašistima i jedino tada nije bilo razlike u stavovima kod Bosanaca muslimana, pravoslavaca i katolika. Dakle, povijesno samo jednom su i ovi drugi branili Bosnu, a vazda je to činio njen Bošnjo.

Ovaj zadnji rat sve je vratio na staro-retrogradno srednjovjekovno rasturanje Bosne i opet je samo Bošnjak branio Bosnu. Ni onomad, kada su tuđinci navaljivali na Bosnu oni drugi nisu pružali nikakav otpor.

Lio je Bošnjak svoju krv svuda po Bosni od Une do Drine, od Biokova i Dinare do Lovćena, od Save do Mora i oni opet nije to njegovo. Sa silnih bojišta vraćao se svojoj kući jašući svog ata sav izranjavan. Padao sa konja i umirao kao šehid na mnogim putevima po Bosni ne dočekavši da se vrati svojoj kući. Mi smo njihove mezare, koji su obično pored starih puteva, čuvali i nazivali šehidski mezari. Bošnjak je vazda branio i gradio svoju Bosnu, jer je to bio njegov vatan, njegove šume, plava jezera i bistre rijeke, njegove plodne ravnice i voćna brda koja su ga sto-stoljećima hranila.

Bošnjak je pomagao u srednjim vjekovima i komšijama – muslimanima da svoje vatane zadrže pod istim uvjetima. Komšije: Hrvati, Slovenci, Mađari i Srbi – muslimani nisu imali sreće i izgubili su svoju zemlju – vatane, a sami su morali napustiti svoja ognjišta, otići i u islamsku Bosnu ali i dalje, a ako su ostajali u svojim vatanima morali su se prevjeriti.

Bošnjak je išao i dalje do Ozije i svuda tamo gdje je bio ugrožen musliman i branio čast i dostojanstvo muslimana.

Početkom XVIII, ali i sredinom istog stoljeća zabilježeni su slučajevi, ove vrste, i u zemljama Sjeverne Evrope, ali ovi neki, iz neznanja, ih nazivaju plaćenicima, što je žalosno, jer su išli u ime Allaha i bili na usluzi Allahovom narodu i nisu išli ratovati za novac kako to pišu historičari, a među njima i E. Imamović. Danas su to zemlje pod kršćanskom kontrolom pa ovim koji pišu nije jasno da su Bošnjaci- muslimani čak iz Bosne i islamski obilježeni dospjeli na Sjever Evrope da bi branili domaće muslimane i tako ih prevedoše u plaćenike.

Umjesto, da im – historičarima te naše gazije budu potvrda tvrdnji da su u tim državama živjeli muslimani, a da su Bošnjaci po šerijetu bili zaduženi da pružaju pomoć ugroženim muslimanima, ovi što pišu o konkretnom slučaju, reprodukuju nekog historičara, ali što je najgore što u svemu tome- toj povjesnoj konstrukciji mog Bošnju poistovjećuju sa bezvjernikom koji ide da ubija za novce.

I dalje, govore o tome kako Bošnjaci ne poznaju svoju povijest te kako treba da se diče ovakvim poduhvatima. Doista, nismo znali da su učestvovali u tim ratovima i to je istina, ali razlog, koji nam ovi navode, zbog kojeg su učestvovali je njihova povijesna konstrukcija-neistina i to odmah nije u potpunosti bošnjačka historija. A zar bi Bošnjacima trebalo da bude dika-poduhvati ubijanje bez ikakvog duhovnog razloga i to samo za novce? To Bošnjak nije mogao nikako raditi, a pogotovo u to vrijeme kada je njegov pozitivan stav prema islamskom vjerovanju bio vrhunac njegove duhovnosti. Dakle, on to nije mogao raditi ni po šerijetu, a da je išao da pomogne one koji su ugroženi je i ljudski ali i šerijetski opravdano.

Nikada Bošnjak nije bio u idolopoklonstvu osim što ovi nazovi Bošnjaci; novi agnostici te ateisti-sekularisti skrnave nešto što je hiljadama godina čuvao i njegovao njegov predak. Želio bih da to zna i naše potomstvo, te da sve te predrasude odbace i da krenu,kada je u pitanju duhovnost, stopama starih Bošnjana.

To nakaradno stanje duhovne svijesti kod Bošnjaka je skorijeg vremena, a najviše iz perioda socijalizma kada se ‘izučavao’ marksizam – ta izobličena sociološka disciplina koja je samo od naše mladosti pravila duhovne degenerike. Ta nekadašnja bošnjačka mladost, sada u poodmakloj dobi, prihvatili su ateizam i tamo nekakav agnosticizam, a da se nisu ni upitali, a niti razmišljali o tome, zašto oni drugi Bošnjaci vjeruju u Boga ? Prihvatili su jedino onu Marksovu floskulu – da je vjera opijum za narod, i oni nisu kao htjeli da budu opijeni nego ‘trijezni’. Neka razmisle, a ja tvrdim da su jako opijeni – najopijeniji.

Sebe nazivaju intelektualcima, govore o nekoj duhovnostii, a šta je to za njih duhovnost i koja bi to bila njhova duhovnost?
Jedino bezvjerstvo-ateizam.
Sa njima i njihovom duhovnošću nestalo bi nas Bošnjaka, jer i mene i svakog od nas Bošnjaka determiniše islam. Mene zato što sam i dalje u njemu, a njega samo zato što je rođen od Bošnjaka i mala mrvica fali pa da otpadne.
Šta bi bilo sa nama da smo svi takvi?
Nova pokoljenja od takvih nebi imala više islamsku duhovnost. Tražili bi se duhovno, ali bi sigurno sa njima nestalo Bošnjaka. Samo sa islamom Bošnjak je to što jeste i kao musliman živio je i svoju prošlost. Danas, samo islam determiniše Bošnjaka. Dakle, bez Bošnjaka kao muslimana nema ni njegove povijesti, zato su ovi komšijski povjesničari Bošnjaku poturali uvijek ono što nije; neko nakaradno vjerovanje – Bosansku crkvu i slično, a naši samo prihvatali te iz istih razloga najviše i povijesno lutamo.

Zato, moj Bošnjače, moraš biti ono što je bio tvoj pra-pra djed zahvaljujući kojemu je Bosna bila vazda njegov vatan, kojeg je žestoko branio, u kojemu je pet puta dnevo prao svoje tijelo i zahvaljivao Allahu na svim i onim blagodatima koje je mogao u rahatluku da koristi. I znaj, da nije griješio i da je odabirom vjerovanja u Allaha sebe duhovno oplemenio i nikako unazadio, jer vjera je neotuđivi dio ljudskog habitusa i kad-tad on posegne za vjerovanjem, pa kada je to tako onda je Bošnjin izbor bio u skladu sa prirodom. Bošnjak je uvijek radio u skladu sa prirodom pa je i svoje vjerovanje prihvatio, i kao takvo, usklađivao sa prirodom. Kod njega nije bilo idolatrije i on nikada nije čovjeku pridružio apsolutizam-nije ga poistovjećivao sa Stvaraocem. Za njega, svako živo i neživo biće, svaki čovjek, svaka životinja, svaka biljka, sve na ovom svijetu je zahvaljujući Allahu. Dakle, isključivo Allahovo stvaranje. Monoteizam je bošnjačko ishodište i u tom učenju je njegovo življenje i njegova povijest.

Žalosno je i to što našu bošnjačku omladinu koja u školama počinje da izučava nacionalnu historiju indoktriniraju, na onim lažnim činjenicama, svi povijesničari zaduženi za rad na ovom predmetu. A najžalosnije je to što na studiju historije tu našu Bošnjačku omladinu indoktriniraju svi koji rade na predmetu historija, a posebno oni koji sa bošnjačkim bićem ne dijele ništa od njihove duhovnosti, a njih – Bošnjake kao historijske činioce Bosne negiraju i podređuju izmišljenim komšijskim historijskim događajima. Tu se naročito ističu Lovrenović i Ćošković. Predmet od nacionalnog interesa Bošnjaka predaju oni koji nastoje da Bošnjaka povijesno dehistorizuje. Sada, barem kada nismo ni pod čijom kapom možemo to adekvatno rješavati.

Sa ovim svojim pisanjem htio sam poštovanom čitaocu da približim svoj način viđenja naše povijesti i njenu refleksiju na bošnjačko biće. Bošnjak je historijski utemeljen u Bosni, ali se to dosadašnjom interpretacijom povijesti nije moglo uočiti i zato moj živući Bošnjo ima i malog kompleksa kada je u pitanju povijest.

Pokušao sam da kroz svoje pisanje osvijestim Bošnjaka do koga dođe ovo moje pisanje i da mu moje pisanje-ispoljeno kroz teze bude temelj njegovog daljeg istraživanja naše historije.

U segmentu našeg življenja pretočenu kroz povijest, za pravu istinu nema i niti smije biti nekih stranih historijskih autoriteta, pa ni naših koji se koriste lažnim izvorima, jer sve što negira i dehistorizuje Bošnjaka mora se odbaciti, jer tako nije življeno nego izmišljano.

Sve sam to posložio koristeći razum i Kur'an i sve ono što su drugi pisali o nama ali dobro tabireći istinu od laži, krećući se užasno izavijenim stazama, ali uvijek na pravom putu. Sve ono što sam smatrao da je temeljno i interesantno za našu povijest i naše istinsko povijesno utemeljenje u Bosni napisao sam u 50 i nešto svojih postova. (http://istinaoproslosti.blogger.ba/)

Ono što nisam obuhvatio to će, nadati se, nove generacije Bošnjaka odanih Bošnjaštvu dopuniti i to će biti naši intelektualci, a ne ovi bezmozgovići koji i dan danas indoktriniraju našu mladost, a za sebe vole da kažu da su to oni-intelektualci , a zapravo to nisu.

U svoje tekstove unosio sam i emocije koje su navirale kada sam pisao o nekima koji su bili glavni indoktrinatori naše mladosti. To iz razloga što su lagali to mlado bošnjačko biće koje je moralo da sluša, uči i interpretira laž, ali o sebi. To me najviše žestilo.

Smatram da je moja interpretacija povijesti, naša življena povijest i da nas ona čvrsto utemeljuje u našoj Bosni. Ovo je opća povijest i ona treba da posluži kao baza-teze novim nadolazećim mladim historičarima koji prije nego što pođu da rade na ovom projektu moraju odbaciti ranije predrasude i indoktriniranost nametnutu od svih vajnih historika.

Ovo pisanje, bio bi moj skromni doprinos mom bošnjačkom narodu. Kao injekcija, da okrene ploču i pođe razumom razmišljati, te da shvati da je većinom ono što je drugi pisao o Bošnjaku najviše zasnovano na laži i perfidnom eliminisanju Bošnjaka iz njegove povijesti, te na taj način i negiranje Bošnjaka kao historijskog ali i etničkog utemeljitelja njegove Bosne. Da ove moje teze budu prihvaćene kao istinite tvrdnje, koje će biti i dalje potvrđivane od onih mlađih Bošnjaka -historičara, koji tek dolaze ili će doći i koji će ispisivati svoju življenu bošnjačku povijest, a ne interpretirati sve one laži, o nama, koje su nam godinama servirali naši negatori.

Fikret Hafizović