Teror u RS

…nasiljem se mogu izvršiti prepadi i postići korisni preokreti, ali se ne može trajno upravljati. Teror kao sredstvo vladanja brzo otupi.

Terorizam potiče od riječi teror (iz latinskog terror, terroris – strava ili užas), a teror je ensciklopedijski opisan kao sistemsko i često naizgled planirano širenje straha i užasa kroz provođenje ili prijetnju nasiljem kako bi se ljude učinilo poslušnima ili pokornima. Korištenje terora za postizanje političkih ili ekonomskih ciljeva naziva se terorizmom.

Ovih dana vidimo širenje straha nad Bošnjacima u RS, kroz pretrese, privođenje i medijsko predstavljanje navodne borbe protiv terorizma. Inače, terorizam je u nadležnosti državnih institucija. OSE, SIPE, Tužilaštva i Suda BiH a ne entitetskih organa. Mi smo imali prilike u prošlosti gledati da su slične aktivnosti provodile državne institucije, od slučaja Maoče do nekih drugih pojedinačnih intervencija. Entiteske institucije su bila podrška, a nikada nisu samostalno vodile slične aktivnosti. Ali, Milorad Dodik je odlučio, nakon stranačke deklaracije kojom najavljuje samostalnost RS u naredne četiri godine, da koristi globalni trik obavještajnih i sigurnosnih službi najjačih svjetskih sila u ostvarenju političkih i ekomskih ciljeva, pa je lokalizirao globalnu “borbu protiv terorizma” na području RS. Kao povod, očigledno je bio tragični događaj u Zvorniku. O tom događaju znamo ono što nam je dala policija RS.

Previše je koincidencije u događajima da bi smo ih mogli posmatrati slučajnim. A ako nisu slučajni, onda su isplanirani. Dan pobjede nad fašizmom se neuobičajeno svojata i veliča. U Srbiji se vode javne debate kojim oni koji brane četnike kao domoljube, žele ih prestaviti i kao antifašiste. Apsurdima nema kraja. Istorija se izvrće naopačke. Milorad Dodik je otišao u Moskvu, čovjek koji odaje najviše počasti pravosnažno osuđenim za ratni zločin i u isto vrijeme hapsi one koji su uspjeli preživjeti. Dodik se želi predstaviti kao antifašista, kao partner međunarodne zajednice u borbi protiv terorizma, i stoga mu je potreban scenarij. Uz sve to, upravo ove godine je 20 godina genocida u Srebrenici, koji je potvrđen i presudom međunarodnog suda, i valja učiniti sve da se taj događaj zamagli. I ne samo to, naivan je svako ko misli da je tu kraj. Dodiku ne pada na pamet da prizna genocid, a kamoli da se pokaje. Njegova posjeta Memorijalnom centru u Srebrenici je korak jednog beskrupuloznog, bezobzirnog i vještog političara u okolnostima koje mu idu na ruku. Takav političar može raditi i radi samo na tome da opravda sve zločine, čak genocid, a nikako da se bori protiv terora a kamoli terorizma. Takav političar i institucije koje su pod njegovim uticajem ne mogu djelovati profesionalno i ne može im se vjerovati.

Ali uz sve to, uz svo ogorčenje koje može izazvati kod svih ljudi koji imaju osjećaj za pravdu, Dodik ovim pokazuje da su institucije BiH nemoćne. Čak mislim da mu je to primarni cilj i pokazna vježba (uz očiglednu želju da ne prepusti vlast u RS nikom drugom). Na žalost, nijedna državna institucija nije adekvatno reagovala. Pri tome, Bakir Izetbegović u ime SDA iznosi da će SDA platiti advokate onima koji su uhapšeni. Ali to se ne očekuje od SDA. SDA nije humanitarna organizacija, niti organizacija koja se bavi zaštitom ljudskih prava i sloboda, SDA je politička stranka koja je dobila najveći broj glasova na proteklim općim izborima u BiH. SDA je vodeća parlamentarna stranka. Bakir Izetbegović je član Predsjedništva BiH (uz to i Predsjedvajaući šest mjeseci od svakih 18 mjeseci) i vjerovatno budući Predsjednik SDA. Očekuje se državnička reakcija, a ne samo reakcija solidarnosti. Nadati se da će to shvatiti svi koji su za Bosnu i Hercegovinu, ujediniti svu pozitivnu energiju i preuzeti inicijativu kojom će zatvoriti prostor silnicima poput Dodika da provode svoje prljave planove.

Uz to, trebali bi svi prestati koristiti društvene mreže za širenje mržnje. Posebno mladi. Ko nije u stanju širiti ljubav, neka bar ne širi mržnju. Mržnja je sama po sebi dovoljna. Ne treba ulagati nikakve napore da bi se ona učinila gorom. Treba uložiti napore da bi se mržnja zamijenila borbom za pravdu. A mladi trebaju energiju koristiti na ljepši način, svrsishodnije i dostojanstvenije.

Fuad Hadžimehić