Ideal

Ne valja kada čovječanstvo prenapreže mozak i pomoću razuma pokušava uređivati stvari koje uopće nisu pristupačne razumu. Tada se rađaju ideali kao što su ideali Amerikanaca ili Boljševika, koji su, i jedni i drugi neobično razumni, ali koji ipak vrše nasilje i pljačku nad životom, jer ga tako naivno upropašćuju.

Slika čovjeka, nekada visok ideal, počinje se pretvarati u kliše. Možda ćemo je mi luđaci oplemeniti.

Herman Hesse

Ideal je izraz kojim se pokušava opisati savršenstvo, najviši standard ili potpunost. Označava i najpoželjnije stanje, kojim se teži, ali koje se nikada u potpunosti ne može dostići. Razgovarao sam sa mladim ljudima o političkom idealu i političkoj stvarnosti. Postoji neka opća saglasnost o kontradiktornosti političkog ideala i stvarnosti u ovom vremenu. Neki misle da se politički ideal sveo na lagan način da se dobro živi. Ali pri tome se misli samo na one koji su politički profesionalci. A šta je sa ostalim ljudima? Imaju li oni politički ideal ili ga uopće nemaju?

Albert Ajnštajn je kazao: Moj politički ideal je demokratija. Poštujmo svakog čoveka kao biće i ne pravimo ni od koga idola. To potvrđuje da svaka osoba može i treba imati neki svoj politički ideal. Ideal o nekim društvenim odnosima s kojim bi čovjek mogao biti zadovoljan. To bi značilo da pojedinac može kazati kako živi osobne vrijednosti u istom sistemu vrijednosti u kome se nalaze društveni odnosi. Ali to nije tako lako, niti jednostavno. Češće smo u stanju nužnih nego idealnih društvenih odnosa. Ipak, vrijedi se boriti, i treba se boriti. Ne treba nikada odustati od težnje ka boljem, idealnom i ne treba se nikada razočarati ako tamo ne stignemo. Ljudi putuju zajedno sa različitim idealima.

Jedna grupa mladih ljudi kažu da je njihov politički ideal: Slobodna i demokratska BiH, opstanak Bošnjaka, ekonomski razvoj i povoljan ambijent za mlade. Pokušavam im kazati da to mogu biti politički ciljevi ali da ideali trebaju biti dublji, univerzalniji, humaniji. Slažu se. Razgovaramo i dolazimo do zajedničkog stava da bi za rukovodstvo politički ideal trebala biti pravda, ali da bi tome trebali težiti svi ljudi. Uz to, složimo se da bi čistač ulice doprineo najviše tom političkom idealu ako bi svaki dan odlično očistio ulice, policajac – ako bi profesionalno i u najboljem interesu za građane obavio svoj posao, ljekar – ako bi najbolje uvijek uradio za svog pacijenta bez obzira ko bio pacijent, i tako redom bez bilo kakvih ustupaka i privilegija. Time bi se kretali ka političkom idealu, i time bi se lakše ostarivali politički ciljevi.

Primjetim još nešto, odkud kod mladih ljudi potreba da kao politički cilj navedu i: opstanak Bošnjaka. To ukazuje na političku stvarnost. U vrijeme kada civilizacija slavi dostignuća, kada se štiti svim sredstvima način života za koji neki smatraju da je na nivou ideala, u isto vrijeme neki imaju potrebu da je ideal opstanak. Opstanak čitavog jednog naroda. Tužno i nimalo bezazleno. Ali uvijek postoji nada, u uvijek postoji način. Treba prestati sa dezintegracijom naših odnosa. Svako ko to može neka odmah dadne doprinos u tom smislu. I treba ambicije zamijeniti svrhom i smislom života. Ambicije često vode u ambis, a svrha i smisao života vodi u sinergiju društvenih odnosa.

Fuad Hadžimehić